Povjerljivo
‘Nisam uspjela s djecom, ali jesam s unucima. Oni su moja nagrada’
Pitati nekoga voli li više svoju djecu ili unučad nezahvalno je, ali ljudi iz različitih razloga ipak postavljaju takva pitanja. A ako je suditi prema pismima naših umirovljenika, odgovori na ta pitanja variraju, jer ljubav prema članovima najuže obitelji često ovisi o osobnim okolnostima i fazama života kroz koje prolazimo.
Naša čitateljica Željka piše nam da nema lošu savjest zbog toga što svoje unuke voli više nego vlastitu djecu. Kako objašnjava, djecu je odgajala s puno ljubavi i truda, ali danas nemaju dobar odnos, dok joj ljubav prema unucima donosi neopisivo ispunjenje.
“Nisam uspjela sa svojom djecom, ali s unučadi jesam! Djecu sam odgajala s puno ljubavi i truda, pružila sam im sve što sam mogla. Unatoč tome što sam im nesebično davala i pomagala, danas se ne sjete pitati kako sam niti pokazuju zahvalnost. Ta spoznaja ostavlja gorak okus, no prihvatila sam da je to dio života.”
“Danas imam 77 godina, visoku stručnu spremu i jako dobru financijsku situaciju, što mi omogućuje da živim bezbrižno. Međutim, ono što me istinski ispunjava nije materijalno, već ljubav i pažnja koju dobivam od svojih unuka. Oni su moja radost i snaga, uvijek spremni učiniti sve za mene, što mi vraća vjeru u obiteljsku ljubav i povezanost”, napominje naša umirovljena čitateljica.
Šokantna izjava
Pitanje je li unuke moguće voljeti više nego djecu postavljeno je i na stranicama za razmjenu iskustava Quora, a najbolje je ocijenjen zanimljiv odgovor jedne 79-godišnje žene. “Tijekom jednog posjeta majci pitala sam je koga voli više, mene ili moju djecu. Rekla je da bi, kad bi morala birati hoće li spasiti jednog od unučadi ili mene, uvijek odabrala mene. Bila sam toliko šokirana da je nisam pitala zašto.”
“Tada sam bila na pragu tridesete godine života i smatrala sam da je to grozno za reći. Danas imam 79 godina i napokon razumijem njezin odgovor. Volim svih svojih šestero unučadi i jedino praunuče, ali kad bih morala donijeti istu odluku, bez razmišljanja bih odabrala one koje sam rodila”, iskreno je odgovorila.
S unucima bez stresa
Potom se oglasila još jedna baka koja je objasnila da je teško uspoređivati te dvije ljubavi, ali da razumije zašto ljudi često imaju bolji odnos s unucima nego s djecom. “S djecom smo bili opterećeni životom, a s unucima smo oslobođeni odgovornosti odgajanja. Nemamo ih 24 sata dnevno. Vrijeme koje provodimo s njima je kratko, bez stresa i ispunjeno ljubavlju.”
“S vlastitom djecom je drugačije. Moramo ih odgajati, brinuti se za njih, tjerati ih da pišu zadaće itd. Svađamo se s njima oko odjeće, frizura ili bilo čega drugog. Teško je biti roditelj. Unuci su naša nagrada”, zaključila je mudro.
Naša čitateljica Želja pak zaključuje: “Zahvalna sam Bogu na toj neopisivoj ljubavi koju osjećam od njih. Unuci su mi najveći blagoslov u ovom razdoblju života. Svaki me dan podsjete da nesebična ljubav uvijek pronađe put i vrati se na najneočekivaniji način.”
Kakav je vaš odnos s unucima? Raspišite se o njima, zanimaju nas vaše priče.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!