Da oni iole pokretni umirovljenici koji mogu obilaziti kvartovske dućane koriste svaku priliku kako bi uštedjeli na osnovnim potrepštinama, svjedočila nam je u razgovoru gospođa Nada.
“Našalit ću se i reći da sam uvijek bila žena od akcije, a sada sam to sve više. Uglavnom, apsolutno sve kupujem na akciji. Kad naletim na neku ekstra akciju onda kupim više komada i pohranim. Tako sam prije nekoliko dana kupila toaletni papir i u WC-u ga naslagala do plafona. Nadalje, od gotovo svih trgovina imam kartice i mobilne aplikacije pa i tu gledam gdje mogu uhvatiti nešto povoljnije”, kaže ova umirovljenica.
Potom kaže da najviše troši na hranu. “Dok sam radila nagomilala sam odjeće za pet života i više ništa ne kupujem osim povremeno dobrih cipela te potrošne čarape i donje rublje. I da vam sada rezimiram – akcija, akcija i samo akcija, uz napomenu da je uz sve akcije hrana penzionerima općenito preskupa”, rekla je.
Smiljka: Ni tjestenina više nije jeftina
Gospođa Smiljka s Kvarnera nam je na telefonski poziv odgovarila ljutitim tonom: “Opet smo došli na onu razinu poslije rata kad se išlo u pekare po najjeftiniji bijeli kruh i doma se jela tjestenina, barem se ja toga sjećam. Čini mi se da se kod mene počela ponavljati ta štorija, ali samo ako je tjestenina na akciji. Na žalost nemam vrt jer živim u zgradi pa otkad još naplaćuju i vrećice, kupim po jedan krumpir za varivo, jednu papriku i stavim u platnenu vrećicu. Sama sam i nemam s kim dijeliti troškove, moram paziti na svaki euro”, kaže.
Vesna: U petak bojkotiram!
“Suprug i ja nismo se ničega odrekli, iako nas šokiraju cijene svega. Ipak, sada puno više nego prije gledamo koliko nešto košta i nastojimo kupiti najjeftinije. Tjestenina već košta 2 eura, dok je nekad bila 7 kuna. Jučer sam za jedan jedini svježi krastavac platila 0,75 eura, skoro šest kuna. Ukratko, sve je nevjerojatno skupo i teško je izdvojiti samo jednu stvar kad se čovjek svakodnevno iznervira zbog nečega. U petak ne idem u trgovinu ni za živu glavu – ove cijene su pljačkaške i podržat ću bojkot”, rekla nam je umirovljenica Vesna.
Vlado: Zbogom čokoladi
Umirovljenik Vlado rekao nam je da je prestao kupovati čokoladu, a nije jedini jer su se mnogi osvrnuli baš na taj proizvod.
Marija: Skupa krojačica i majstori
I za kraj nam se u pismu požalila gospođa Marija koja nam ukazuje na to koliko su poskupjele usluge. “Imala sam naviku ići kod šnajderice, ali to se više ne isplati. Popravak patent-zatvarača platila sam kao da sam sada na rasprodaji kupila novu jaknu. Žao mi je bacati stvari, ali ne isplati se više popravljati. Također me strah zvati majstora, neki dan sam molila zeta da mi dođe zamijeniti vodokotlić jer bi to toliko platila da poslije tjedan dana ne bi jela”, požalila se gospođa Marija.
Koliko su umirovljenici spremni odricati se uslijed inflacije, govorili su nam i u tekstu “Sramota me, sve češće nešto uzmem u ruke i vratim na policu“
Povjerite nam i kako se vi snalazite s penzijom i jeste li podržali bojkot trgovina.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
