Prati nas

Povjerljivo

Prevršila mjeru

Natalija (63): Mala mirovina me nije spriječila da se zadužim za svoju djecu

Ispovijest naše čitateljice Natalija (63) primjer je kako se prekomjerno davanje široj obitelji u mirovini može pretvoriti u teret koji iscrpljuje do krajnjih granica – fizički, emocionalno i financijski.

Objavljeno

|

Dušanka priča o roditeljstvu i razočaranju. Pročitajte o njezinoj borbi s gubitkom ljubavi sinova i unuka te izazovima koje nosi suvremena obitelj.
ilustracija: S. Bura/mj

Mnogi se naši čitatelji treće životne dobi suočavaju s problemima u obitelji i nisu rijetki koji osjećaju da se od njih očekuje više nego što mogu dati. Često preuzimaju veći dio odgovornosti za obitelj, čak ih i financiraju iako imaju male mirovine, a pritom zaboravljaju na vlastite potrebe. O tome svjedoči i umirovljenica Natalija (63).

“S 47 godina sam postala baka, a danas imam petero unučadi”, započinje svoju ispovijest i potom objašnjava da živi u kući sa suprugom, starijim sinom i snahom te njihovom djecom. Svakodnevne obaveze, lako se može se iščitati između redaka, u potpunosti su pale na njezina leđa.

“Kuham, perem, čistim, a suprug i ja još i plaćamo režije. Iako snaha i sin rade, stalno ističu da nemaju novaca, a snaha pogotovo. To iscrpljuje i mene i supruga jer smo umirovljenici s malim penzijama”, napominje ova umirovljenica.

oglas

Potom je priznala da su ih navikli uvijek pokrivati. “Svi očekuju nešto od nas. Kako se približavao Božić, očekivanja su rasla. Svi su bili uvjereni da dobiti poklon ispod bora, a meni i djedu penzije nisu dovoljne ni za osnovne troškove. Na kraju smo se zadužili kako bi ispunili sva ta očekivanja, a sada vraćamo kako znamo i umijemo”, otkriva nam.

Psihičke smetnje

Posljedice ove situacije itekako su se odrazile na njezino mentalno zdravlje. Stalni pritisak i osjećaj da nije dovoljno cijenjena ostavili su trag, o čemu kratko i jasno kaže: “Malo sam psihički potonula.” Ne čudi to njezino emocionalno stanje jer se našla u začaranom krugu iz kojeg je teško izaći, a svjesna je da, nakon više od desetljeća beskonačnog davanja, zbog zdravlja mora postaviti granice.

“Od svoje 47. godine brinem se za sve, a sada imam 63. Dokle će tako ovim tempom, ne znam”, zaključuje svoju ispovijest razočarana gospođa Natalija.

Zamišljala je drugačije zlatne godine, s manje stresa i više mira. Njezina priča podsjeća nas na važnost ravnoteže u obiteljskim odnosima jer koliko god je briga za obitelj plemenita i prirodna, prekomjerno davanje vodi u iscrpljenost i nespokoj. O tome poučava i naša životna savjetnica Ksenija Habunek, a njezine savjete možete pročitati klikom na ovu poveznicu.

Jeste li postavili granice, ili se i vi previše žrtvujete?

Zanima nas vaša priča

Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!

oglas
.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP