Povjerljivo
‘Muža ću smjestiti u dom, nitko me ne razumije’
Smjestiti suprugu ili supruga u dom za starije i nemoćne jedna je od najtežih odluka s kojom se netko može suočiti. No, ta odluka postaje još teža kada izostane podrška okoline – umjesto razumijevanja, mnogi nailaze na osudu onih koji ne žele shvatiti složenost takve situacije.
“Sve se vraća, sve se plaća! Gorjet ćete u paklu svi koji ste se riješili svojih starih i strpali ih u dom kad su onemoćali. Dabogda i vas vaša djeca tamo smjestila.”
Ovo je samo jedan od mnogih komentara punih osude koji se mogu naći u reakcijama naših čitatelja ispod objava o domovima za stare i nemoćne. Takve izjave otkrivaju koliko su neiskorjenjive predrasude o institucionalnoj skrbi za starije, a još više kolikom su pritisku i nerazumijevanju izložene obitelji koje se susreću s kompleksnim odlukama o smještanju voljenih u instituciju.
Ukratko, oni koji se postavljaju u ulogu suca ne uzimaju u obzir stvarne okolnosti i ne žele prihvatiti činjenicu da se mnogi nađu u situaciji gdje bližnjemu jednostavno ne mogu sami pružiti potrebnu skrb.
Žana: Fizički i psihički kopnim
O tome puno možemo naučiti iz iskustva i svjedočenja naše čitateljice Žane, koja je zbog danonoćne brige oko bolesnog supruga na izmaku fizičkih, a sve više i psihičkih snaga. “Moj suprug boluje od demencije i Parkinsonove bolesti. Živimo sami, a ja više nemam snage nositi se s njegovim ispadima, osobito noću. Počinje se skidati, premješta stvari po kući, ruši sve pred sobom. Nedavno je na sebe srušio ormar, što mu je doslovno ugrozilo život. Stanje je postalo gotovo nepodnošljivo”, piše nam.
Potom kaže da sve češće traži pomoć liječnika. “Doktor mu povremeno daje infuzije, a sada mu je pojačao i terapiju. To je donijelo neko poboljšanje, no on se i dalje zna pogubiti. Neopisivo teško mi pada kad napravi nešto neprihvatljivo, a onda za to okrivi mene. I inače sam mu kriva za apsolutno sve što se događa i ne znam se više nositi s tim optužbama. Iako se trudim prilagoditi situaciji, nisam sigurna koliko još mogu izdržati”, piše nadalje.
Dom za starije kao izlaz
Pokušala je pronaći njegovateljicu koja bi joj skinula barem mali dio tereta koji nosi, ali bezuspješno, jer demencija i Parkinsonova bolest često izazivaju strah i nesigurnost kod onih koji nisu kompetentni nositi se s njima.
“Nažalost, nitko ne želi prihvatiti takav posao, odbiju me čim saznaju o kakve se dvije teške bolesti radi. Po svemu sudeći, ako se stanje pogorša ili ako psihički više ne budem mogla izdržati, bit ću prisiljena potražiti mu smještaj u domu za starije i nemoćne. U našem gradu postoji dobar dom za ovakve osobe i mislim da bi to bilo bolje za njega. Voljela bih čuti i savjete drugih koji su prošli kroz sličnu situaciju”, napisala je gospođa Žana.
Što mislite o smještaju voljenih u dom za stare i nemoćne? Zanima nas i vaša priča, pišite nam!
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!