‘Muž je u odličnom domu, jedva čekam pridružiti mu se’

Naša umirovljena čitateljica iz Like, nakon što je pročitala mnoga negativna iskustva o stanju po domovima za starije, odlučila je podijeliti vlastito iskustvo kako bi pokazala da odlazak u dom ne treba izazivati strah.

“Iako se mnogi susreću s lošim primjerima, postoje i domovi koji pružaju toplinu i u kojima vlada ljudskost, što pokazuje da nije sve tako nehumano. U srcu Like nalazi se dom za starije osobe koji, iako nije privatni, osvaja toplinom i brigom prema svojim štićenicima. Zaposlenice su iznimno predane, uvijek ljubazne, pažljive i pune iskrene empatije. Svaki detalj u domu funkcionira na zavidnoj razini, spajajući profesionalnost i ljudskost na najbolji mogući način”, istaknula je.

U sve se uvjerila iz prve ruke, jer je u tom staračkom domu smješten njezin suprug koji je iznimno zadovoljan. “Moj suprug je već smješten u tom domu, a ja sam na listi čekanja i s povjerenjem čekam poziv kako bih mu se pridružila. Ovo iskustvo me podsjetilo da, unatoč svemu, još uvijek postoje dobri ljudi svoj posao rade s ljubavlju i korisnicima doma uljepšavaju i olakšavaju starost”, zaključuje naša čitateljica iz Like.

Starački dom bez zamjerke

Da su uvjeti smještaja, prehrana, brižnost zaposlenika i svi aspekti skrbi važni ne samo korisnicima domova za starije, već i njihovim obiteljima, govori i pismo gospođe Željke kojoj će srce doživotno biti na mjestu jer je sigurna da je majku smjestila u dom u kojem je dobila najbolju moguću skrb.

“Moja mama preminula je prošle godine u jednom privatnom domu. Iako cijena smještaja nije bila mala, zahvalna sam što mogu reći da smo moja obitelj i ja bili potpuno zadovoljni. Mama je bolovala od karcinoma, a zahvaljujući predanom osoblju doma živjela je dulje nego što smo očekivali. Da nije bilo njihove pažnje i brige, izgubili bismo je puno ranije s obzirom na to da je zdravstveni sustav bio zakazao”, objašnjava čitateljica Željka.

Nezadovoljna zdravstvom

“Osoblje doma je dobrom voljom i velikom predanošću mojoj majci pružilo još pet mjeseci života. Uvjerili su je, uz moje dopuštenje, da nije riječ o karcinomu, i tih nekoliko mjeseci bila je smirena i u miru. Od dijagnoze do njezina odlaska brinuli su o njoj s ljubavlju i pažnjom kakvu rijetko gdje možete doživjeti”, svjedoči.

Potom je objasnila zašto nije bila zadovoljna zdravstvenom uslugom. “O bolnici u kojoj su je godinu dana maltretirali pretragama prije nego što su joj uopće postavili dijagnozu, nemam riječi hvale. Kao zaposlenica te iste bolnice, već više od dvije godine ulazim na posao s grčem u želucu, znajući da moram izdržati do mirovine. Tim više želim javno reći sve najbolje o domu u kojem je bila moja mama i osobito o osoblju koje je pokazalo da još postoji prava skrb i istinska ljudskost”, zaključila je svoje pismo gospođa Željka.

Povjerite nam i vi svoja iskustva.