Mirovine i inflacija: ‘Sramota me, sve češće nešto uzmem pa vratim na policu’

Umirovljenik Ivo (74) živi u zagrebačkoj Dubravi i otkako je udovac, sve teže preživljava. O tome nam je nevoljko govorio jer kako kaže, osjeća sram jer ima 40 godina staža, a prazan novčanik.

”Imam bolesnog sina kojeg uzdržavam i uslijed ove inflacije sve sam zabrinutiji hoćemo li se uopće moći dalje prehranjivati. Evo primjerice jučer sam bio na placu i kao što to radim već zadnjih deset godina, otišao sam kupiti i makovnjaču. Lani je poskupjela na 4 eura, što je zbilja puno, ali sam je ipak kupovao jer je odlična. Kad mi je rekao da je od sada 5 eura, ispričao sam se i vratio je”, govori nam.

Kako kaže, i nema tako malu penziju, ali itekako osjeti inflaciju. “S mojih 690 eura sin i ja teško guramo. Nismo gladni jer sam se za sada odrekao samo kvalitete. Dakle, na placu kupim grožđe koje se otkinulo od peteljki pa mi to prodavač spakira za sitne novce. Tako kupim i borovnice, već napola trule, pa proberem. Da ne nabrajam dalje, shvatili ste poantu.”

“Jaja više ne kupujem kod kumice jer su kod nje tri i pol eura, kao ni sir i vrhnje. Sjednem u auto i odem vidjeti što je na akciji u Kauflandu. Ondje kupim meso na akciji, često pred istek roka, ako mi se posreći da je nešto bolje na sniženju kupim više pa zamrznem. Drugačije više jednostavno ne ide. Mislim da danas opet ima gladnih. Susjed mi živi s 410 eura, žao mi ga je pa i njemu kupim ako je nešto od hrane na većoj akciji”, ukazuje nam gospodin Ivo.

Mirko: Radim kompromise

Umirovljenik Mirko iz Rijeke na pitanje čega se odrekao uslijed inflacije, uzrujano odgovara: “Dorine. Znate, ja sam od onih koji vjeruju u domaće brendove iako znam da sirovine nisu iz Hrvatske, ali i da mnogim tvrtkama više ne upravljaju Hrvati. No, sve do sada kupovao sam brendove od kojih su mnogi obilježili i moju mladost. Mislim da je došlo vrijeme da se odreknem”, kaže.

Potom objašnjava: “Nedavno am tako na policu vratio Dorina čokoladu, koju obožavam. Do nje je stajala duplo jeftinija strana čokolada iste gramaže, uzeo sam tu. Jednostavno sam prisiljen raditi kompromise i čini mi se da će tako biti sve češće”, povjerio nam se.

Radojka: Odrekla sam se namaza

Umirovljenica Radojka kaže da s 450 eura mirovine redovito kupuje samo ono osnovno što joj treba za kuhanje, a ostalo mora pričekati. “U posljednje vrijeme sam zbog inflacije najviše smanjila kupovinu skupog voća i trudim se više koncentrirati na jela od svježeg povrća jer je ukiseljeno preskupo. Smrači mi se kad vidim da teglica rog paprike košta 3, ponegdje i 4 eura. Čak ni krastavce u tegli više ne kupujem ako ne padnu ispod euro i pol. Radije kupim kiselo zelje za 0.80 eura, još je i najzdravije jer je prirodno fermentirano.”

“Ono što sam potpuno izbacila s popisa kupnje su razni namazi jer su cijenom otišli u nebesa”, govori nam o svom žongliranju po dućanima gospođa Radojka.

Potom naglašava: “I dalje ipak kupujemo jaja iako su sve skuplja, ali s njima pravim mnoga slana i slatka jela i nekako mi se kroz to vrati uloženo. Zbog inflacije sam promijenila i neke navike. Prije bih bacila ako nam nešto malo ostane od ručka, a sada svaku navečer promislim kako ću to sutradan iskoristiti za neko novo jelo”, rekla je. Otkriva i da od potrepština kupuje samo osnovno, a to su WC papir, Sanitar, prašak za rublje, pasta za zube te šampon i univerzalna krema.

“Eh da, imamo i dvije mačke koje treba hraniti, ali nije nam žao jer ih volimo. Povremeno im skuhamo meso koje kupimo na akciji, a navečer ima dajemo suhu hranu. Prešli smo na najjeftiniju”, otkrila je za kraj razgovora.

Barbara: Isključivo pratim akcije

O tome koliko ju je pogodila inflacija, upitali smo i gospođu Barbaru (57) iz Zagreba koja još uvijek radi i samohrana je majka 19-godišnje studentice. “Plaća mi je 1.150 eura i jedva izguram mjesec. Nadam se samo da će se do moje penzije kći osamostaliti jer s mirovinom neću imati ni sebi za preskupi kruh. I sada sam se već odrekla baš svakog luksuza i kupujem samo osnovno od hrane na koju mi ode najveći dio plaće. Kruh, mlijeko, maslac, sir, meso, naresci, voće i povrće, začini, tjestenina i smrznuto povrće su moj redoviti izbor nekoliko puta u tjednu, većinom sve u nižem cjenovnom rangu”, govori nam Barbara.

Potom kaže da kupuje isključivo u velikim trgovinama, konkretno u Lidlu i Konzumu koji su joj najbliže zgradi u kvartu. “Sve što kupujem obično je na akciji, a cijene vam ne znam reći napamet jer kad vidim račun, odmah ga zgužvam i bacim u smeće da se od šoka ne onesvijestim”, dodaje.

Kupuje i samo neophodne higijenske potrepštine. “Kupujem WC papir, papirnate ručnike, suhe i vlažne maramice, deterdžent, spužvice, šampon, regenerator i gel za tuširanje. I sebi i kćeri kupujem jeftiniju kremu za lice, kao i puder, korektor i maskaru. Kći ne boji kosu, a sebi kupim najjeftiniju boju pa se obojim sama tako da idemo samo na šišanje. Po takve stvari najčešće idem u DM ili Bipu, a dio znam naručiti iz Avona preko prijateljice”, kaže iskreno.

Zatim nastavlja: “Moram reći i da sam se odrekla nove odjeće, samo kćeri kupim što joj treba. Cipele kupim samo kad se stare potpuno unište. Ne kupujem više torbe ni parfeme, ništa za stan, o nakitu i ne razmišljam. Bile smo na trodnevno putovanje u prošloj godini i to je to od luksuza. Povremeno odem u kazalište kad prijateljica Renata preko tvrtke nabavi jeftinije ulaznice.”

“Uglavnom, nismo gladne, ali došla sam do toga da jedva držim glavu iznad vode. Smatram da su cijene hrane i higijenskih potrepština prevršile svaku mjeru i pridružit ću se bojkotu trgovačkih lanaca, ako ideja koja kola po društvenim mrežama zaživi”, otkrila nam je u razgovoru ova samohrana majka.

Osjećate li inflaciju na vlastitoj koži i gdje vas je najjače pogodila? Pišite nam, zanima nas i vaše mišljenje.