Mozaik
Mirovina prije pedesete: Evo što savjetuju oni koji su uspjeli
Kako su neki ljudi uspjeli otići u mirovinu mladi? Donosimo nekoliko svjedočanstava umirovljenika kojima je to pošlo za rukom. Je li rano umirovljenje dostižno i vama?
Rana mirovina zvuči kao sjajna ideja; bilo da se želite umiroviti jer ne volite svoj posao, bilo da je želite imati tek kao mogućnost i lijek protiv egzistencijalne tjeskobe. No, ne polazi to svima za rukom. Koja je tajna ranog i financijski ugodnog umirovljenja?
Upravo je to pitanje postavio jedan korisnik Reddita mladim umirovljenicima. “U objavama o mirovini često vidim ljude koji komentiraju da su otišli u mirovinu s 55 ili čak mlađi. Kako ste uspjeli tako rano? Gdje živite, čime ste se bavili? Ili je to bila čista sreća? Imam 51 godinu i mirovina mi je još jako daleko”, napisao je.
Odgovori su otkrili različite životne strategije i pristupe štednji, ali zajednički nazivnik svih priča bio je: jednostavan život i disciplina.
Jednostavan život i štednja – ključ financijske slobode
“Živio sam ispod svojih mogućnosti i uštedio puno novca. Nakon pet godina života u lošim stanovima, kupio sam najmanju kuću u dovoljno dobrom kvartu s 20 posto učešća. Vozio sam rabljene automobile. Obitelji smo priuštili kampiranja u šatoru, a obroke smo kuhali doma. Jednom tjedno bismo si priuštili sendviče, a jednom mjesečno pizzu. Djeca su za Božić i rođendane dobivala tri vrste darova: igračku, knjige i odjeću”, napisao je jedan mladi umirovljenik.
Osim jednostavnog života, ulaganje u mirovinske fondove i izbjegavanje kredita bili su mu prioritet: “Štedjeli smo za svaki automobil kako bismo izbjegli kredite, a tijekom fakulteta sam radio 25 sati tjedno i dobivao stipendije. Naravno, pomoglo je to što sam imao dobar posao, zdravlje i podršku obitelji”, zaključio je.
Rad bez predaha – ali po koju cijenu?
Drugi korisnik, koji se povukao u mirovinu s 52 godine, opisao je žrtve koje je morao podnijeti: “Kupio sam kuću u lošem stanju i sam sam je renovirao. Radio sam dva posla, vodio malu tvrtku i nikad se nisam uspoređivao s drugima. Radio sam po 18 sati dnevno, šest ili sedam dana tjedno, od svoje 17. godine.”
Iako mu je to omogućilo ranu mirovinu, svjestan je i cijene koju je platio: „Propustio sam mnogo toga u životu. Je li se isplatilo? Sve će ovisiti o tome koliko ću dugo živjeti. Kad se osvrnem unatrag, nisam siguran da je vrijedilo.“
Štedljivost kao supermoć
Jedan sudionik rasprave planira se umiroviti u ranim pedesetima. Štedljivost je i njegova strategija. “Živio sam jednostavno i unutar svojih mogućnosti. Ulagao sam na burzi i to mi je omogućilo da preživim čak i katastrofalni gubitak posla u četrdesetima. Sada, nakon 50. godine, usredotočen sam na rezanje svih nepotrebnih troškova i planiram preseljenje na obalu, gdje ću živjeti jednostavno i sretno. Ne treba mi puno da budem zadovoljan.”
Poduzetništvo – rizik koji se isplatio
Još jedna priča dolazi od bivšeg poduzetnika. “Imao sam tvrtku specijaliziranu za sponzorstva sportskih događaja. Osiguravali smo velike sponzore za nacionalne i međunarodne događaje i dobivali velike provizije. Naporno se radilo i puno putovalo, ali sam nakon 30 godina prodao tvrtku i otišao u penziju.
Njegova priča pokazuje da uspjeh nije uvijek linearan: “Počeo sam s partnericom, ali nakon pet godina ostao sam sam i preusmjerio fokus poslovanja. Nije uvijek bilo lako. Bilo je godina kada sam jedva spajao kraj s krajem, ali jednom kad sam uhvatio zalet, sve se isplatilo.”
Mudra ulaganja i jednostavan život
Još jedan sudionik rasprave podijelio svoju priču. “Nemam nikakav poseban talent, ali sam prigrlio svaku priliku koja mi je došla. Ulagao sam u dionice, živio skromno i štedio gdje god sam mogao. Kada ste jednostavni i ne trošite na nepotrebne stvari, možete lakše podnijeti i teške životne trenutke.” Njegov plan za budućnost je jednako jednostavan: “Preselit ću se na svoje omiljeno mjesto za surfanje i živjeti bez stresa. Manje mi znači više.”