Mirovina nas je razočarala, evo što bismo danas drugačije

Kada zakoračimo u samostalan život, uglavnom svi mislimo da nas čekaju svijetla budućnost i nepregledne mogućnosti. Svatko vjeruje da će iskoristiti najbolje od onoga što mu život pruža jer nitko ne planira biti bolestan, siromašan ili raditi pritisnut staračkim bolestima.

Pa ipak, kada dođemo do zrelih godina i starosti, pogled unatrag pokazuje da je stvarnost često daleko od sna koji smo tako naivno sanjali. Jer snovi nisu dovoljni.

Pokazuje to i projekt Business Insidera u sklopu kojeg su sudionici dobili zadatak napisati pismo mlađoj verziji sebe. U tom pismu su trebali mlađima sebi ukratko objasniti kako žive u mirovini i što bi trebali učiniti da im bude bolje. Nakon što su pisma pročitali pred kamerama, njihove su priče otkrile izazove i lekcije koje život donosi.

Misty (65), umirovljena voditeljica ureda, napisala je: “Draga mlađa ja, još uvijek moram raditi kako bih platila račune. Nemoj prerano u mirovinu, nastavi raditi što dulje možeš.”

Nancy (64), knjižničarka, osvrnula se na neočekivane zdravstvene probleme: “Brinem se da moja štednja neće potrajati. Nisam planirala da ću sa 62 godine dobiti rak gušterače. Čak i uz dobro zdravstveno osiguranje; kemoterapija, operacija, zračenje i drugi krug liječenja iscrpili su me financijski. Draga mlađa ja, izgubila sam posao, u mirovinu sam otišla ne svojom voljom.”

Anita (59), umirovljena zdravstvena djelatnica, naglasila je važnost brige za zdravlje: “Draga mlađa ja, ušteđevina je otišla je na medicinske troškove. Novcem koji mi je ostao mogu platiti još samo nekoliko mjeseci režija. Na prvo mjesto stavi zdravlje kako bi izbjegla financijske i fizičke poteškoće. Stvari se mijenjaju, okolnosti se mijenjaju.”

Hank (77), vozač kamiona koji silom prilika radi u mirovini, podijelio je životnu realnost koju nije mogao predvidjeti u mladosti: “Nemam nikakve rezerve za mirovinu. Još uvijek vozim kamion jer moram. Nisam vidio puno osamdesetogodišnjaka za volanom. Supruga je imala problema sa srcem. Zarađivala je više od 50.000 dolara godišnje, a onda se razboljela i ostala bez prihoda. Sada jedva pokrivamo osnovne troškove i ne znam hoću li se ikada moći potpuno umiroviti. Sve ovisi o zdravlju. Dragi mlađi ja, budi spreman na neočekivane troškove.”

Život je nepredvidiv, a pravovremeno planiranje ključno je za sigurniju mirovinu. Slušamo to od rane mladosti, no uvijek mislimo da imamo vremena, da će se za to pobrinuti netko drugi, da ćemo imati više sreće od drugih. Ali, to nije plan koji može donijeti dobre rezultate, zar ne?

Što biste vi napisali i savjetovali mlađoj verziji sebe? Kako si osigurati bolju mirovinu?