Povjerljivo
‘Dom plaćamo 2.000 eura mjesečno, a nedostaci su šokantni’
Mnogi su šokirani visokim cijenama smještaja umirovljenika u domovima za starije, a još više ako steknu dojam da tu cijenu ne prati kvaliteta usluge. Unatoč sve modernijim zgradama privatnih domova, obitelji često svjedoče ozbiljnim propustima u tehničkim uvjetima i u skrbi. O tome nam je detaljno pisala gospođa Marlena.
Nerazmjer između cijene doma u koji je smjestila majku te tehničkih uvjeta i same usluge, kod naše čitateljice Marlene izaziva gorčinu. Kaže, majka joj je smještena od novijih privatnih domova na obali o kojem su mediji izvještavali kao o najpoželjnijem smještaju za starije osobe u Hrvatskoj. Plaća ga, tvrdi, čak 2.000 eura!
“Na prvi pogled sve djeluje idealno – nova zgrada, lijep položaj, moderan izgled. Međutim, nije sve tako divno i krasno, pa ću nabrojati sve što smatram da nije korektno”, piše nam gospođa Marlena. “Prva poteškoća s kojom se posjetitelji suočavaju u domu su posjete, koje su dozvoljene samo od 10 do 12 sati i od 14 do 16 sati. Takvo ograničenje zaposlenima onemogućava posjete radnim danom, pogotovo kad znamo kakve su prometne gužve.”
“Nadalje, sobe u domu nemaju alarmna zvona za hitne slučajeve, a osoblje je smješteno u prizemlju, dok su korisnici raspoređeni na dva kata. To otežava brzo reagiranje u kriznim situacijama i nije mi svejedno. Treći problem odnosi se na rasvjetu. U sobama ne postoji noćno svjetlo, već samo centralno na stropu, koje korisnicima tuče u oči”, svjedoči naša čitateljica.
Trpi jer nema alternative
Uz to, kako tvrdi, majku često nalazi dehidriranu, na što je zaboli srce. “Najviše me pak šokiralo to što osoblje nije reagiralo na pogoršanje zdravstvenog stanja moje majke, nisu kontaktirali liječnika niti zvali hitnu pomoć”, svjedoči gospođa Marlena.
S pravom se, piše nadalje, svatko može pitati zašto to trpi i zašto plaća tako visoku cijenu doma, kad može birati. Ona to objašnjava riječima: “Nažalost, ponuda domova je manja od potražnje i nema se tu što puno govoriti i birati. Najžalosnije je to što investitori ovu situaciju koriste za brzu zaradu i zanemaruju osnovne standarde nužne za institucije poput domova za starije”, piše.
“I što učiniti? Borim se tako da k majci dolazim što češće mogu, na štetu svog posla, kako bih joj se osobno posvetila umjesto onih koje skupo plaćamo za to”, napominje.
Pročitajte i svjedočenje čitateljice Merice na ovu temu: ‘Za 1.400 eura tata u sobi u domu nema ni noćni ormarić’, a da nije sve tako sivo, uvjerite se u ovoj priči.
Povjerite nam, posve anonimno, i svoje iskustvo!
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!