“Ustavni sud Hrvatske srušio je nekoliko odluka upravnih sudova donesenih protiv Srba koji su tražili priznavanje godina radnog staža ostvarenih na području RSK između 1991. i 1995. godine.” Pišu to Novosti.rs o pokušajima ostvarivanja mirovine na temelju staža ostvarenog u takozvanoj Republici Srpskoj Krajini.
Jedan od tih slučajeva je i ona Marije Jović iz Gline koji je dospio u medije. Četiri godine nakon što je podnijela ustavnu tužbu, Ustavni sud je u prosincu 2024. ukinuo presude Upravnog suda u Zagrebu i Visokog upravnog suda.
Marija je radila u Pamučnoj predionici u Glini od 1980., a spor je pokrenula kako bi dokazala da je na tom radnom mjestu bila i između 6. ožujka 1992. i 5. kolovoza 1995. te da prema Zakonu o konvalidaciji ima pravo na priznavanje tog radnog staža.
Problem za upravne sudove leži u činjenici da nema dokaza o njezinu statusu osiguranika u evidencijama tijela mirovinskog i invalidskog osiguranja koja su djelovala na području Hrvatske pod zaštitom ili upravom UN-a. Budući da te institucije ne posjeduju tu dokumentaciju, ni Marija je ne može imati. Međutim, kao dokaz dostavila je ovjerenu zdravstvenu knjižicu iz tog razdoblja i svjedočenja svojih kolegica. Za upravne sudove to očito nije bilo dovoljno.
Zanimljivo je da je Mariji ipak bio priznat radni staž od 8. listopada 1991. do 5. ožujka 1992. godine Također, u evidenciji zaposlenika njezina poduzeća bila je upisana pod rednim brojem 574 od 5. ožujka 1992. nadalje, što pokazuje da je cijelo vrijeme radila.
Slične slučajeve susreo je i Savo Štrbac, predsjednik Dokumentacijsko-informacijskog centra “Veritas”, čak i unutar vlastite obitelji. Njegova supruga radila je u Općinskom javnom pravobraniteljstvu u Benkovcu od osamdesetih godina te nastavila raditi i tijekom postojanja nepriznate tvorevine, odnosno, prema tadašnjem zakonu, “na području UNPA zone”.
“Supruga je to dokazala ovjerenom zdravstvenom knjižicom iz tog razdoblja, no to nije bilo prihvaćeno u upravnom postupku. Došli smo do Ustavnog suda, koji je ukinuo odluku upravnih sudova i vratio predmet na ponovno odlučivanje. Međutim, i Upravni sud i Visoki upravni sud ponovno su presudili jednako kao prvi put, pa smo se opet obratili Ustavnom sudu. Upravni sudovi se poigravaju i ne poštuju odluke vlastitog Ustavnog suda”, žali se novostima Štrbac, nekadašnji ministar informiranja zločinačke paradržave privremeno formirane na teritoriju Hrvatske.
Osim što je njegova supruga tražila saslušanje svjedoka koji bi potvrdili da je cijelo vrijeme rata radila na tom radnom mjestu, zatražili su i uvid u knjigovodstvene evidencije, odnosno isplatne liste zaposlenih u tadašnjem pravobraniteljstvu. Međutim, rečeno im je da popisi ne postoje – kao da Općinsko pravobraniteljstvo u Benkovcu nikada nije postojalo, pišu Novosti. Ovaj spor vodi se od 2016. i uskoro će napuniti deset godina.
“Prema Zakonu o konvalidaciji, radni staž trebao bi biti priznat svima koji su tada bili zaposleni, osim onima koji su radili u vojsci, policiji, Vladi ili kao predsjednici RSK. No, postupci napreduju sporo, a mnogo je negativnih odluka jer je interes vlasti priznati što manje konvalidacija kako bi smanjili troškove. Problemi nisu ograničeni samo na priznavanje radnog staža – mnogi se suočavaju s teškoćama u dobivanju dokaza o završenoj školi, sklopljenim brakovima ili izdanim smrtovnicama za najbliže na području RSK”, zaključuje Štrbac.
