Kako znati da se dijete nosi učinkovito s poteškoćama? Na ovo pitanje pokušala je odgovoriti terapeutkinja Kelsey Mora koja je profesionalno radila s tisućama djece i obiteljima koje su se suočile s bolestima, traumama i gubicima.
“Ne radi se o tome da uvijek ostanemo mirni ili izbjegnemo suze. Ključ leži u razvoju strategija i vještina za bolje upravljanje stresom. Djeca koja se učinkovito nose sa stresom imaju visoko razvijenu emocionalnu inteligenciju. Ona prepoznaju svoje osjećaje i primjenjuju pozitivne strategije za upravljanje emocijama. Zajedničkom im je da izgovaraju određene fraze koje im pomažu uspješno upravljati emocijama i suočavati se s problemima”, istaknula je Mora za CNBC.
“U redu je biti tužan”
Djeca s visokom emocionalnom inteligencijom oko sebe imaju pouzdane odrasle osobe koje su ih naučile da je u redu plakati te da su svi osjećaji prihvatljivi. Znaju da je, kao odgovor na teške situacije, prirodno osjećati tugu, ljutnju, frustraciju ili zabrinutost. Isto tako, naučili su da je u redu imati sretne, radosne ili razigrane trenutke čak i u teškom razdoblju.
“Treba mi malo prostora”
Djeca koja se na zdrav način suočavaju s problemima, na vrijeme prepoznaju svoje emocije i uspješno ih usmjeravaju. Znaju koji znakovi upozoravaju na stres, kao što su naviranje brzih misli, ubrzan rad srca, napeti mišići ili knedla u grlu. Tada se automatski fokusiraju na traženje rješenja.
Možda će se takva djeca povući kako bi si omogućila malo osobnog prostora i nekoliko minuta vremena za korištenje unaprijed osmišljenih alata. Na primjer, mogla bi uzeti papirnatu vrećicu ili ispuhivati mjehuriće od sapunice kako bi postigla duboko disanje i zaustavila stres. Vjerojatno su ove vještine naučila promatrajući ljude iz najbliže okoline (roditelje, bake i djedove) koji također pokazuju samokontrolu i imaju otvorenu komunikaciju.
“Jesi li dobro?”
Emocionalno inteligentna djeca ne prepoznaju samo svoje, već i tuđe emocije. Razumiju da i odrasli i djeca mogu imati složene osjećaje u teškim situacijama, kao i da se s krizom svatko nosi na svoj način. Mogu biti prvi koji će prepoznati da njihova prijateljica ili prijatelj trebaju osobni prostor ili zagrljaj, i da je jedno i drugo u redu.
Ta djeca su prirodno empatična, ponude se saslušati tuđu perspektivu, poštuju potrebe drugih i surađuju u skladu s njima. Razumiju da ih roditelji, koji prolaze kroz teško emocionalno stanje, i u takvim situacijama vole i štite.
“Ne volim kad…”
Djeca koja su naučila postavljati granice obično su visoko inteligentna u emocionalnom smislu. Mogu učinkovito komunicirati svoje potrebe, želje i osjećaje, a istovremeno imati poštovanja prema drugoj osobi. Primjerice, znaju reći: “Ne volim kad bez pitanja uzimaš moje stvari”, ili “Ne volim kad ne znam što mogu očekivati od tebe.”
Od njih možete čuti i druge izjave koje počinju riječima: “Ne slažem se s…” ili “Ne želim razgovarati o…” te “Ne mislim da je lijepo/smiješno kada…” Također su pažljiva i poštuju potrebe svojih braće i sestara, kao i prijatelja.
“Pogriješio sam”
Ova rečenica pokazuje da je dijete samoreflektivno i bez problema izražava svijest o vlastitoj pogrešci. Umjesto da ih se boji napraviti ili priznati, ono o pogreškama može razgovarati. Uslijed toga pronalazi rješenje kako poboljšati neugodnu situaciju. Također prepoznaju što su mogli učiniti bolje ili drugačije jer znaju da su pogreške način na koji rastemo, učimo i razvijamo se.
“Imam ideju”
Povjerenje i kreativnost u rješavanju problema znakovi su emocionalne inteligencije i zdravih vještina suočavanja. Djeca koja su se suočavala s teškim situacijama naučila su surađivati s vršnjacima i pouzdanim odraslim osobama kako bi zajedno pronašli razumna rješenja i nastavili dalje.
Kada se djeca s preprekama i posljedicama suočavaju u sigurnom okruženju, razvijaju vještine donošenja odluka i fleksibilnost, a istovremeno jačaju emocionalnu svijest i samopouzdanje.
Sve počinje – s vama
Dragi bake i djedovi, ako vaši unuci još uvijek ne govore ove stvari, ne brinite. Emocionalna inteligencija i vještine suočavanja s poteškoćama zahtijevaju vrijeme, ali nikad nije kasno za učenje. Jednostavno i sami počnite sami govoriti ove fraze jer djeca najbolje uče na našem primjeru.
