Financijska novinarka Elizabeth Aldrich u eseju za Business Insider opisala je uspješnu mirovinsku strategiju svoga oca i njegove supruge. U nastavku pročitajte kako su pametnim financijskim odlukama i mudrim ulaganjem osigurali stabilnu i bezbrižnu starost.
Kad si dijete nema veće radosti od otvaranja rođendanske čestitke i gledanja kako iz nje ispadaju novčanice. Tata me uvjeravao da novac, kada se štedi, simbolizira priliku za budućnost. Okretala bih te novčanice prema svjetlu, gledala vodeni žig na njima i pokušavala zamisliti sebe u budućnosti kako uživam u tom novcu. Ali sve što sam mogla vidjeti jest sebe kako uživam u sladoledu i bonovima za mobitel u sadašnjosti.
Kad sam kao srednjoškolka pronašla prvi posao, tata mi je isprintao članak o snazi složenih kamata i stavio ga u moju torbicu uz poruku: “Počni ulagati rano.” Tog ljeta trošila sam jednako brzo kao što sam zarađivala. Pogađate, nisam zaradu preusmjeravala u mirovinski fond.
Čak i nakon što sam diplomirala i dobila “odrasle poslove”, nisam štedjela. Uplaćivala sam u dobrovoljnu mirovinsku štednju, a onda sam dala otkaz, podignula taj novac i putovala. Nisam u potpunosti shvaćala smisao toga da desetljećima držim novac u tuđem džepu. Ta bilo je toliko stvari na koje ga mogu potrošiti sada.
A onda sam vidjela da tata odlazi u mirovinu barem desetljeće prije svojih vršnjaka i cijela moja perspektiva se promijenila. Maćeha je otišla u mirovinu još mlađa, a nakon što ju je tata uvjerio da mu se pridruži u njegovom planiranju ranog umirovljenja. Nadajući se da nije prekasno za mene, pitala sam ih kako su uspjeli.
Kako su moji roditelji otišli u prijevremenu mirovinu
Tata je oduvijek planirao otići u mirovinu rano. Odrastao je štedljivo i vrlo praktično. I sestra i ja smo jeli puno jeftinih smrznutih obroka. Nismo dobivale nove tenisice sve dok se na starima ne bi pojavile rupe.
Međutim, bio je velikodušan u stvarima koje su bile važne, poput obrazovanja. Jer obrazovanje je značilo bolju budućnost za njegove djevojčice. Obrazovanje je ulaganje, a cipele nisu. Shvatio je da na duže staze uloženi novac obično donosi veću vrijednost, nego kad ga odmah potrošiš. Prvo ulažeš, onda trošiš.
Maćeha, s druge strane, nikada nije planirala otići u ranu mirovinu dok nije počela izlaziti s mojim tatom. Kad joj je rekao da želi u mirovinu do 50. godine, gledala ga je s nevjericom. “Rekla sam mu da nema šanse”, ispričala mi je. Ipak, igrala je uz njega. Pokazalo se da njegov cilj i nije bio tako nerealan.
Tata je bio na ambicioznom putu da ode u mirovinu s 50 godina, ali recesija 2008. godine desetkovala je njegove mirovinske račune. Ipak, s vremenom se oporavio i otišao u mirovinu s 55 godina. Maćeha otišla u mirovinu s 49 godina.
Oboje su radili u prodaji i marketingu visokotehnološke tvrtke. Imali su diplome iz elektrotehnike pa su imali dobra primanja. Ipak, većina ljudi, uključujući mene koja nisam inženjerka, može primijeniti savjete koje su mi dali.
1. Postavite cilj, napravite budžet i pratite svoj napredak
Postavljanje jasnih ciljeva i praćenje napretka napravit će ogromnu razliku. Moja maćeha nije vjerovala da bi tata i ona mogli otići u ranu mirovinu sve dok nije provjerila njihov napredak i vidjela kako njihov novac raste prema planu. “Shvatila sam da je stvarno”, rekla mi je. “Kada štednja postane prioritet, rana mirovina postaje moguća. Novac stvara više novca i to iznenađujuće brzo.”
Prvo su izračunali koliko će im novca trebati za ugodnu mirovinu od 50. godine života i da im potraje do devedesetih godina. Mirovinski proračun uključivao je mjesečnu isplatu jednaku njihovoj plaći te stavke za troškove poput zdravstvene zaštite.
Nakon što su sastavili proračun, izračunali su koliko novca moraju štedjeti svake godine da bi do 50. godine dosegli taj cilj, uzimajući u obzir očekivanu stopu povrata svojih ulaganja. Potom su smanjili potrošnju i ulagali sav višak prihoda kako bi postigli taj cilj.
Redovito su provjeravali budžet i svakih šest mjeseci radili cjelovitu procjenu napretka. Na kraju su angažirali financijskog savjetnika za te polugodišnje provjere i nastavili su to činiti i u mirovini kako bi osigurali da su i dalje na pravom putu.
2. Izbjegavajte inflaciju životnog stila
Inflacija životnog stila, odnosno povećanje troškova svaki put kada vam prihod poraste, jedan je od najpodmuklijih načina za uništavanje ugodne mirovine. Za moje roditelje, život ispod svojih mogućnosti bio je ključan za ranije umirovljenje. Ulagali su barem polovicu svakog povećanja plaće.
Također, nisu pretjerivali s automobilima. Cijela naša obitelj uvijek je vozila jeftine automobile sve dok su bili u voznom stanju. Kupili su i nama djeci automobile, ali to su bila stara, rabljena vozila koja su platili par tisuća dolara.
3. Ulažite agresivno i diversificirajte
Dobrovoljna mirovinska štednja bila je njihova okosnica. Iskoristili su sve poticaje koji su im bili na raspolaganju i uplaćivali što su najviše mogli. Budući da su planirali ranije umirovljenje, morali su osigurati i druge izvore prihoda. Kupovali su dionice, obveznice i nekretnine, kako bi imali prihode prije nego što dođu do zakonske dobi kada su mogli primati isplate.
Nakon recesije, kupovali su zaplijenjene kuće po izuzetno niskim cijenama. Sami su ih renovirali i iznajmljivali.
Zašto je prijevremena mirovina bila važna mojim roditeljima
Mnogi moji vršnjaci ne mogu zamisliti da će ikada otići u mirovinu, a kamoli rano. No, moj tata planirao je to od mladosti. Mogao je nastaviti raditi, ali kad je njegova sestra umrla, promijenili su mu se prioriteti. Danas pola godine on i supruga provedu na putovanjima. Maćeha je sažela sve u jednu rečenicu: “To nije tvoj novac, to je novac buduće tebe.”
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
