Drevni lijek protiv prehlade djeluje i danas, objasnio liječnik

Pileća juha je univerzalni domaći lijek koji preporučuju i liječnici i laici. Djeluje li doista i, ako djeluje, kako djeluje? O tome rijetko razmišljamo. Ipak, toj je temi manji esej posvetio profesor emeritus George Szasz, edukator i liječnik sa zavidnom znanstvenom karijerom. Tekst objavljen u stručnoj publikaciji BCMJ prenosimo u cijelosti.

Na moj deseti rođendan, u rujnu 1939., dobio sam tešku prehladu koja je prerasla u jaku uhobolju. Sjećam se da sam plakao dok mi je obiteljski liječnik pregledavao uho i rekao mami da će zamoliti specijalista za uho, grlo i nos da me pogleda.

Otorinolaringolog je došao biciklom. To je bilo uobičajeno u Mađarskoj krajem tridesetih godina prošlog stoljeća. Gotovo nijedan liječnik tada nije imao automobil. Crna torba bila je u košari pričvršćenoj za upravljač.

Razgovarao je s mamom nekoliko minuta, a potom je sjeo na rub kreveta i zamolio me da sjednem i objesim noge preko ruba. Otvorio je torbu, stavio zrcalo na glavu i povukao uho unatrag. Kriknuo sam! Rekao je da će to trajati samo trenutak. “Drži maminu ruku!” rekao je glasno. Stisnuo sam maminu ruku i jauknuo dok sam osjetio trenutak oštre boli. Sekundu kasnije osjetio sam veliko olakšanje jer je gnojni iscjedak počeo izlaziti iz uha. Baka je prišla sa šalicom. “Evo, dragi, malo pileće juhe”, rekla je. “To će te razveseliti.” Suze su mi i dalje tekle, ali osjećao sam olakšanje. Bez boli i pijuckajući juhu,promrljao sam zahvalu liječniku, mami i baki.

Oko 85 godina kasnije, 1. siječnja 2024., probudili su me curenje nosa i glavobolja, a do podneva sam se već osjećao loše i imao temperaturu. Naravno, testirao sam se. Bio sam pozitivan na COVID-19. U roku od nekoliko sati prijatelj je pokucao na vrata i ostavio vrećicu s namirnicama i poruku: “Nekoliko potrepština za tebe, uključujući instant pileću juhu; samo dodaj kipuću vodu i brzo ćeš ozdraviti!” Pileća juha postala je nit koja povezuje 1939. i 2024. u zdravstvenoj povijesti.

Smatramo li pileću juhu lijekom? Svakako je preporučujemo bolesnim prijateljima. Navodno se zasluga za prvo spominjanje pileće juhe kao “lijeka” pripisuje kineskom dokumentu iz drugog stoljeća prije Krista. Juha je opisana kao hrana koja grije tijelo i ima osnažujući učinak. Dvanaest stoljeća kasnije, filozof i liječnik Mojsije Maimonides preporučio je ljekovita svojstva pileće juhe.

Nekoliko stotina godina kasnije, 2000. godine, Rennard i suradnici proučavali su potencijalni protuupalni učinak pileće juhe. Istraživanje je pokazalo skroman inhibitorni učinak na migraciju neutrofila, što bi moglo objasniti mehanizam za smanjenje upale i simptoma “prehlade”. Međutim, studija nije bila kliničko ispitivanje pa se nisu mogli donijeti zaključci o kliničkom učinku.

Možda tražimo objašnjenje u pogrešnom smjeru. Čini mi se da blagotvornost pileće juhe nije u polju kliničke dokazivosti. Baka je morala kupiti piletinu i raditi u kuhinji da bi napravila juhu za mene. Prijatelji su morali otići u trgovinu po namirnice i sastojke za mene. To predstavlja stvarnu psihosocijalnu podršku. To je gotovo ritual kojim se izražavaju briga i pažnja. Zbog toga se bolesnici osjećaju bolje, iako mehanizam nije jasan.

Nakon beskrajnih šalica instant pileće juhe, oporavio sam se od COVID-a. Još uvijek imam tri kutije te juhe. To je ta psihosocijalna podrška koja djeluje.