S mirovinom koja jedva pokriva osnovne potrebe, umirovljenica Draga u trgovine ulazi rijetko, kupuje samo ono nužno i uvijek traži akcije. Ako je to bojkot, mišljenja je, onda su umirovljenici u njemu odavno, ne iz izbora, već iz nužde i stoga im ne treba nikakav formalni raspored.
O tome otvoreno piše: “Jesam li ja penzionerka? Jesam. I nije mi jasno što to točno sada trebam bojkotirati. Da budem iskrena, ionako trgovine ‘bojkotiram’ već godinama. U mjesec dana u njih uđem svega tri do najviše četiri puta. Režije platim na blagajni dućana, usput kupim ono što mi treba, ali samo ako je na akciji. Ako nije, sutra idem u drugu trgovinu. A ostatak mjeseca? Kupujem samo ako sam nešto zaboravila, eventualno jedan ili dva dana.”
“Danas su dućani izletišta”
Potom se osvrnula na za nju sramotni konzumerizam današnjice. “Radila sam 43 godine u dućanu i nikad ondje nisam čula za bojkot. Valjda zato što je uvijek bilo posla, a ljudi su kupovali ono što im treba. Ovo u što se kupovanje pretvorilo danas, jadno je.”
Potom je ironično pojasnila: “Pitao me nedavno doktor hodam li dovoljno zbog zdravlja. Naravno da hodam, ali po livadi i šumi, na svježem zraku, tamo gdje mi najbolje paše. Tako je bilo oduvijek. S druge strane gledam kako ljudi umjesto po prirodi šeću po golemim zatvorenim šoping centrima. Kupovina je postala izlazak, a to je, što se mene tiče, prava sramota”.
Umirovljenici broje svaki euro
“Da na kraju rezimiram, ja dakle već imam svoj plan i raspored bojkota. I ne treba mi ga slagati nitko. Oni koji imaju visoke plaće ionako ne znaju kako je to kad moraš brojati svaku kunu to jest euro. Kod nas uvijek isto: pravdu i prava kroje oni koji pojma nemaju o stvarnom stanju stvari”, završila je svoje ironično pismo gospođa Draga.
Bojkotirate li? Zanima nas i što vi imate za reći na ovu temu.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
