Draga Ksenija: Udajem se, kćeri traže da im prepišem svoju imovinu

Draga Ksenija, u vezi sam s muškarcem koji je 15 godina mlađi od mene. S njim sam nakon godina tugovanja za pokojnim mužem pronašla sreću. Odbijala sam ga, ali sam na kraju popustila i sretna sam zbog toga. Ljudi oko nas kažu da se razlika u godinama ne primjećuje, no moje dvije odrasle kćeri ne dijele to mišljenje.

Situacija je izmakla kontroli kad me je za Božić zaprosio. Kćeri smatraju da je on sa mnom isključivo zbog moje imovine, iako je to daleko od istine. Dobile su svoj dio nasljedstva nakon smrti oca, ali sada inzistiraju da im ugovorom s pravom doživotnog uživanja darujem svoju imovinu. Kažu da će me jedino tako spriječiti da ne napravim pogrešku.

Moj partner kaže da mu moja imovina nije potrebna i da s njom učinim što god želim. Ksenija, biste li vi popustili zbog mira u obitelji? Bojim se da će mi, ako to ne učinim, uskratiti pristup unučadi. Osjećam da bi ih to smirilo, a s druge, jako sam ponižena. Uvrijeđena majka

Draga uvrijeđena majko, ne znam zašto bi vaše kćeri imale pravo odlučivati o vašoj imovini dok ste poslovno sposobni i zdravog razuma. Možete je prodati, darovati ili ostaviti kao nasljedstvo. Ako ste znali odgojiti njih, sigurna sam da se znate brinuti o sebi. Dapače, dobro to radite jer ste pronašli sreću u godinama kada mnogi od nje odustanu.

Vaš partner kaže da ga vaša imovina ne zanima pa je jasno da argumenti vaših kćeri padaju u vodu. Ne bih rekla da vas taj čovjek želi iskoristiti. Ako su vam kćeri financijski stabilne, pokušaj da se domognu vaše imovine nije razuman ni pošten. Pogotovo jer su svoj dio već dobile.

Što se unučadi tiče, objasnite im da bi im sreća djece trebala biti na prvom mjestu i da unuci nisu sredstvo za kažnjavanje bake. Ukratko: ne bih se žrtvovala i zadovoljavala nerazumna očekivanja onih koji bi mi trebali biti podrška, a u stvarnosti su sve suprotno od toga. Ksenija