“Moj partner, s kojim sam u vezi već gotovo deset godina, uskoro se seli k meni. Otkako smo zajedno mislila sam da je to ono što želim, a sada kad to možemo ostvariti sve više osjećam nesigurnost i strah. Kako se bliži datum, u sve sam većoj panici.”
“Nekada sam trpjela ponašanja ljudi koja mi nisu odgovarala, održavajući odnose iz straha od prekida i mogućih posljedica. No, u ozbiljnim sam godinama i više nisam ta osoba. Prije deset godina napustila sam supruga nakon 25 godina braka i distancirala se od prijatelja koji mi više nisu odgovarali. Prekinula sam s ljudima kojima sam udovoljavala na vlastitu štetu, samo da bih održala mir”, piše čitateljica životno savjetnici TheGuardiana.
“Jako volim svog partnera. Dobar je, pažljiv i brižan čovjek koji me obožava. Ipak, bojim se da bih ga, kao i neke druge ljude u svom životu, mogla odjednom ‘otpisati’. Bojim se s druge strane i da bih opet mogla predugo ostati zarobljena u zajedničkom životu ako to jednom više ne budem željela. Svjesna sam da zvučim kao da odbacujem ljude, ali godinama sam gradila svoj osobni prostor i napokon razumijem vlastite potrebe i želje.”
“Unatoč tome, nikako se ne želim odmaknuti od novog partnera kao što sam to učinila s bivšim suprugom. Kako mogu pronaći mir u duši i prestati se bojati ove promjene? Zajednički život mogao bi nam donijeti toliko pozitivnog.”
Unutarnje preispitivanje
Odgovor profesorice etike Eleanor Gordon-Smith glasi: “S jedne strane, možda mislite da je vaše odustajanje od ljudi pouzdana procjena, znak da odnos nije ispravan. Ako je to slučaj, nema razloga za strah. Ako prekinete, znači da je to bila ispravna procjena i bolje je to znati nego ostati u odnosu koji vam ne odgovara.”
“S druge strane, možda vas brine da je osjećaj odustajanja od ljudi više poput emocionalnog prekida, reakcije koja se događa iz razloga koji nisu potpuno jasni i koju ne možete kontrolirati. Ako je to ono što vas muči, pitajte se kako možete spriječiti da ‘otpustite’ ovog čovjeka na način koji nije opravdan. Jer, ako bi to zaslužio, strah ne bi bio prisutan.”
Prilagodba ili povlačenje
“Spominjete da imate povijest ugađanja ljudima. Ponekad nas takva povijest može učiniti ranjivima prema drugima i dovesti do ekstremnog pristupa: ili se potpuno prilagođavamo ili se izoliramo kako bismo zaštitili svoj identitet. Čak i male prilagodbe mogu brzo izazvati osjećaj potrošenosti.”
“Ako je taj strah dio problema, pokušajte razlikovati kada stvarno osjećate da vas partner ugrožava, a kada sami sebi namećete osjećaj da morate popustiti. Jedan od tih problema ima vanjsko rješenje (moram se udaljiti od ove osobe), dok drugi zahtijeva unutarnji rad (moram sebi dopustiti uzeti si osobni prostor kad zatrebam).
Važno pitanje
“Praćenje konkretnih situacija može vam pomoći da prepoznate razliku između toga da vas partner opterećuje i vašeg unutarnjeg osjećaja preopterećenosti. Ako osjetite da odustajete od njega, pokušajte analizirati što je točno izazvalo taj osjećaj. Je li razlog u njegovom ponašanju, vašoj međusobnoj dinamici ili vašem unutarnjem stanju?”
Konkretan savjet
“Korisno bi moglo biti i da unaprijed uspostavite vlastiti prostor i vrijeme koje ćete i u zajedničkom životu imati samo za sebe. Rutinski trenutci samoće, hobiji ili aktivnosti koje su isključivo vaše, mogli bi spriječiti osjećaj straha da ćete pobjeći ako kasnije zatrebate svoj prostor i vrijeme.”
“Zajednički život sigurno će biti velika promjena. Početno prilagođavanje bit će čudno, ali to je prirodno. Kada nekoga puštate bliže, neminovno ćete manje vremena provoditi u samoći koja vam očigledno godi. To je jednostavno realnost bliskih odnosa. Ključno je dakle osigurati si dovoljno prostora da ostanete svoji i sve će biti u redu. I ne zaboravite, u tom odnosu ste i vi. Vaša očekivanja od partnera jednako su važna kao i njegova očekivanja od vas!”
Jeste li doživjeli slično iskustvo? Je li suživot uspio?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
