Ljiljana Lipovac: ‘Živim punim plućima. Kad dođe vrijeme, idem u dom’

Štićenici doma za starije u Markuševcu s nestrpljenjem čekaju svaki treći četvrtak u mjesecu, kad im u 16 sati počinje književno-glazbeni program. Kao stalna vanjska suradnica, program im osmišljava i moderira pjesnikinja Ljiljana Lipovac, koja u dom redovito dovodi i goste pjesnike, književnike i glazbenike, o čemu nam je govorila u srdačnom razgovoru.

“I sama sam odlučila da ću jednog dana, kad više neću moći brinuti o sebi, otići u starački dom. Ti su ljudi zahvalni na svakoj radionici i rado nam se pridružuju, čak i oni koji su u kolicima. Ljudi koji se vole družiti u privatnom životu, nastavljaju biti druželjubivi i u domu i njima je ondje lijepo. Imaju društvo vršnjaka, redovite obroke, imaju gdje prošetati, a obitelj ih može uzeti k sebi na blagdane ili na godišnje odmore te ih rado posjećuju bez ikakvih dodatnih opterećenja. To si priželjkujem i ja”, rekla nam je.

No, do tada živi punim plućima, štoviše, ambiciozna je, hrabra i uporna kao da je u naponu snage. Spektar njezina djelovanja širok je pa osim što piše pjesme, obilazi staračke domove i glumi kao amaterka, organizira i moderira razna događanja te se bavi humanitarnim radom.

Mirovina svega 320 eura

Ni mizerna mirovina ne može je baciti na koljena. “Dio sam one stare šegrt generacije, završila sam trogodišnju školu za frizerku za žene i muškarce. S muškim sam modelima sudjelovala na natjecanjima i osvojila titulu prvakinje Zagreba, Hrvatske i Jugoslavije, a bila sam i peta u Europi. Volim raditi rukama. Otvorila sam frizerski obrt, a potom smo imali i kafić, što me sve ispunjavalo dok nisam dobila herniju kad više nisam mogla dugo stajati ni sjediti, što je u mom poslu nepremostiv problem”, kazala je.

Tako je kao stopostotni pokretni invalid rada, još 1999. godine morala u mirovinu. “Imala sam 25 godina staža, od toga sam 21 godinu imala vlastiti obrt, a prve četiri godine radila sam u tadašnjem Bratstvu. Još četiri godine su mi bile priznate kao beneficirani staž. Mirovina mi za tih 29 godina iznosi 320 eura, a na 100 postotnu invalidnost dobijem još svega 27 eura. Borim se, malo si još zaradim na moderiranju, ali nikad ne kukam”, napominje.

Nagrađivane zbirke pjesama  

Piše duhovne, socijalne, misaone, domoljubne i blago erotske pjesme i do sada je izdala dvije zbirke. “Prva je nagrađena dvojezična zbirka prevedena na romski jezik naslova ‘Oči moje vide sve‘, a izdana je 2018 . godine. Četiri godine kasnije izdana je i druga moja zbirka, koja nosi naziv ‘Jednostavna žena‘. Promoviram ih diljem Hrvatske, u Srbiji, Bih; Sloveniji, a samo sam u prošlom mjesecu autom prešla 1700 kilometara”, otkriva nam. 

Osim navedenog, ova je umirovljenica u Narodnom sveučilištu Dubrava sedam godina uz kolegicu Lidiju Puđak vodila književne tribine i manifestacije, naziva “Poezija u sevdahu, sevdah u poeziji”, zatim “Slavonija u krilu Zagreba”. Za manifestaciju “Stop nasilju nad ženama” Ženska mreža Hrvatske nominirala ju je, zajedno s Puđak, za “Ženu Hrvatske.”

Životne kušnje

Ne krije da joj je život često dodjeljivao kušnje. “Od rane mladosti patila sam od endometrioze, s 19 godina sam išla na prvu operaciju. Do svoje 33. godine operirana sam još četiri puta. Potom sam operirala žuč, zaustavila me hernija, potom sam preboljela rak kože, a sada sada me čeka i operacija kuka. Na sve to sam dvaput prošla razvod, sve to ostavlja traga. Unazadio me i potres u kojem mi je u Dubravi stradala kuća, tako da još uvijek živim u sestričninom stanu. No, ne predajem se, aktivna sam i svaki mi je dan prekratak”, ističe.

Humanitarni rad

Gospođa Ljiljana nesebično se posvetila i humanitarnom radu, a osobito je angažirana u udruzi koja skrbi za osobe s intelektualnim oštećenjima. “Nedavno sam se uključila su akciju prikupljanja sredstava za kupnju kuće za 11 takvih korisnika. Trećinu novca je dala općina Radoboj gdje se kuća i nalazi, dio novca donirala je susjedna općina Đurmanec, a dio je dala i Krapinsko-zagorska županija. Za dio koji je još nedostajao, zajedno s glazbenicom Anom Rucner sam preko Facebooka pokrenula apel za donacije.”

“Čak je 40 slikara i drugih istaknutih građana doniralo svoja djela, mnoge od njih sam osobno poznavala jer sam im svojim stihovima otvarala izložbe. Ana Rucner je poklonila i koncert u POU Krapina, a ja svoje zbirke pjesama. Nakon koncerta napravile smo prodajnu izložbu. i mogu reći da me uspjeh tog projekta ispunio kao malo što. No, tu ne stajem, jer sam se uvjerila da čovjek mnogo toga može napraviti vlastitim zalaganjem, bez očekivanja da će mu se vratiti”, govori nam naša sugovornica koja je 2018. sudjelovala i u reality showu “Big Brother”.

Glumica amaterka

Kao djevojka, povjerava nam, reklamirala je pastu za zube Zirodent, a okušala se i kao glumica amaterka u zrelijim godinama. Imala je dvije važnije uloge u serijalu “Krv nije voda”, dok je u seriji ‘Vatre ivanjske’ kroz deset epizoda bila glavna čuvarica ženskog zatvora.

Životna čistka

Život joj je, ispričala nam je za kraj razgovora, krenuo nabolje nakon što je prije mnogo godina napravila životnu čistku. “Na jednu stranu bilježnice napisala sam ono što je u mom životu negativno, a na desnu sve što je dobro. Negativnog je bilo na dvije stranice, a onda sam počela rješavati probleme i micati ljude koji su me energetski iscrpljivali, dok nisam prekrižila sve negativno. Od tada se osjećam dobro u svojoj koži, a to je najvažnije. Volim se smijati, volim se grliti i sretna sam. A najsretnija sam jer sam ponosna majka dviju predivnih kćeri, baka šestero unučadi, a u lipnju ću postati i prabaka. Život je lijep!” riječi su ove nezaustavljive umirovljenice.

A vi, kako ste pronašli ljepotu življenja u mirovini?