“Teško podnosim starenje. Pretpostavljam da su neki ljudi sretni na putu u dublju starost, aktivni su, zdravo se hrane, meditiraju. No, i ja sam se prilično zdravo hranila, hodala oko osam kilometara dnevno i njegovala lice i tijelo. Pa ipak, ne mogu reći da mi je to proces starenja učinilo sretnijim. Baš mi jako teško pada i smatram da čovjek mora biti dobro psihički posložen da može dobro podnositi promjene koje mu se sa starenjem događaju. Inače mu se ne piše dobro”, napisala je na Quori jedna sudionica rasprave.
Nabrajala je potom što je sve muči: “Ne osjećam da starim dostojanstveno kad su mi bore na mjestima gdje ne bi trebale biti, a sve na tijelu kao da se nekud premješta. Kad se pogledam u ogledalo, pitam se tko je ta žena. Kosa mi je sijeda, a staračke pjege se samo množe. Bolovi i neugode kao da imaju svoj vlastiti um, treba mi deset minuta da ujutro ustanem iz kreveta.”
Um jedno, tijelo drugo
Potom je opisala i jedan tragikomičan događaj: “Kihnula sam dok sam bila na toaletu pa sam morala zvati pomoć da ustanem jer me ukliještilo u leđima. U sebi se osjećam kao da imam 30 godina, ali moje tijelo misli da sam idiot. Steznici više ništa ne drže, a i pamćenje mi kiksa. Ne mogu se više ni sjetiti po što sam došla u smočnicu. K tome, nemam više nimalo strpljenja ni prema ljudima, ni prema nekim radnjama poput šivanja na ruke.”
“Najgori dio starenja je ipak gubitak onih koje voliš. Misliš da bi trebao biti spreman na to, ali nikada nećeš biti. Znam da to sve treba prihvatiti i prihvaćam jer moram. Ovim se pismom ne žalim, nego iskreno pišem kako se osjećam. Da, znam koja je alternativa, volim se i smijati u životu. Iako mi to pomaže, svejedno ne mogu reći da uživam u starenju. Nikad ne uljepšavam svoje odgovore, pa neću ni ovaj. Ovo su samo moji osjećaji, ponavljam rečenicu s početka kada kažem da pretpostavljam kako postoje i ljudi koji vole čak i starenje,”
Čaša napola puna ili prazna
Visoko je na Quori ocijenjen odgovor još jedne ženske sudionice rasprave, 61-godišnjakinje koja kaže: “Je li starenje zaista teško? Mislim da to ovisi o kvaliteti života koju si imao i o općem stavu i pristupu prema životu”, postavlja si i odgovara na pitanje.
“Pod uvjetom da nemaš težu bolest ili kronične zdravstvene probleme te da općenito imaš pozitivan pogled na život, dostojanstveno starenje može ići u tvoju korist. Postoje međutim ljudi koji nemaju sreće sa zdravljem ili koji život vide kao stalnu borbu i mislim da oni na starenje ne gledaju nimalo pozitivno.”
“Ima i ljudi koji će, bez obzira na gomilu loših stvari u njihovim životima, uvijek pokušati pronaći nešto dobro u lošemu. Isto vrijedi i obrnuto jer svi znamo da ima ljudi koji su uvijek nesretni. Oni su pesimisti i nikada neće biti zadovoljni, bez obzira na to koliko godina imaju”, piše nadalje.
“Kako starim, a imam 61 godinu, trudim se ne fokusirati na mentalne, emocionalne i fizičke posljedice starenja. To ne znači da se one ne događaju, samo se trudim da me ne obuzmu. Jedna stvar koja mi pomaže jest to što svaki dan zapisujem tri stvari na kojima sam zahvalna. Za to imam posebnu bilježnicu. Stvari na kojima sam zahvalna ne moraju biti velike. Male stvari su jednako važne kao i velike. To mi pomaže da ostanem usredotočena na ono pozitivno u svom životu i svima bih preporučila tu praksu.”
Bojite li se starenja? Kako doživljavate promjene koje nosi? Što vam najteže pada?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
