Prati nas

Mozaik

ususret blagdanima

Božić u Zagorju: ‘Najvažnije su zornice, ali ništa ni bez sedam vrsta kolača’

U domu umirovljenice Božice Lacković (66) iz Oroslavlja počele su velike božićne pripreme. Najvažnije za nju je u prosincu pohoditi ranojutarnje mise zornice, a sredinom mjeseca kreće i osmišljavanje blagdanskog stola. Kako nam otkriva, uz tradicionalna jela, kao što su puran s mlincima i salata od cikle, njezina 11-tero člana obitelj uživati će u sedam vrsta slastica.

Objavljeno

|

Božica Lacković (foto: Babičini kolači)

Umirovljenica Božica Lacković iz Oroslavlja već godinama svoje kolače nastale po receptima koje je naslijedila od mame, baka i prabaka, prezentira na događanjima diljem Zagorja. Natječe se i na manifestaciji “Babičini kolači”, a u jednoj emisiji serijala ‘Babičini recepti’ pokazala je i kako se priprema najfinija pita od jabuke, karakteristična za njezin rodni kraj. S nama je podijelila kako se priprema za Božić te koja će jela i kolače iznijeti na stol. Otkrila nam je i recept za finu starinsku tortu.

“Jako držim do tradicije. Bez odlaska na zornice u našem domu ne bi bilo Božića, kao ni bez posta i kićenja bora na Badnjak. Potom idemo na polnoćku, a po povratku kući se kod nas jedu rebarca iz paca i salata od krumpira”, otkriva nam gospođa Božica u razgovoru.

Orahnjača, kuglof, breskvice

Kolače će početi peći već ovog vikenda. “Ususret Božiću pečem sedam do deset vrsta kolača. Ono što je uvijek na blagdanskom stolu su orahnjača, kuglof, zvjezdice i breskvice, a osobito pita od jabuka koju je uvijek spremala moja mama.”

tekst se nastavlja ispod oglasa

“Sjećam se tog mirisa iz djetinjstva kad je kuća bila ispunjena onim zamamnim mirisom njezine pite. Tada nije bilo svega kao danas i mama je kolače pekla od onog što je imala, odnosno što je sama privredila, a brašna, jaja i jabuka smo Bogu hvala imali”, povjerila nam je. Potom kaže da će jedan od kolača biti i s kremom kako bi zadovoljila svačije nepce, dok će gibanicu koju poslužuje nakon božićnog ručka ispeći tek dan ranije.

“Na Božić se tradicionalno okupljamo kod mene. Za stolom nas je sada jedanaest – suprug, ja, naših troje djece i njihovi supružnici, te unuke Patricija, Matilda i Slava. Dok su moji roditelji bili živi objedovali su s nama, a znala nam se pridružiti i moja sestra dok se njezina obitelj nije jako proširila i sada slave zasebno. Otkad pamtim, na blagdanski se stol u našoj obitelji iznose puran, mlinci i salata od cikle, te je potom obvezna i gibanica. To se ne prekida”, otkriva nam.

Poznata i po cvijeću od papira

Osim pečenja kolača, umirovljenica Božica Lacković ima još jednu strast, a to je izrada cvijeća od krep papira. Kaže da je u djetinjstvu gledala kako to radi njezina baka, ali je tada to nije zanimalo, no ostalo joj je u podsvijsti.

“Svaki zagorski kraj hvalio se da ima nešto svoje tradicionalno, a ja sam htjela da se i Oroslavlje s nečim takvim prezentira pa sam se sjetila upravo tog bakinog cvijeća od krep papira. Isprva mi je bilo teško usavršiti tehniku izrade jer sam morala izvježbati prste, no kasnije mi je išlo tako dobro da sam počela ići na skupne izložbe. Na jednoj zajedničkoj izložbi dobila sam primjedbu da je cvijeće od tvrdog krep papira ljepše od onih od mog mekog papira, ali ipak sam ostala pri tradiciji i ne odstupam od nje”, napominje.

Naposljetku je ostvarila i svoju životnu želju da izlaže samostalno. “Razradila sam ideju i uspjela u svom naumu. Svoje rukotvorine posložila sam u priču naziva ‘Narodni običaji u krep papiru’, a riječ je o prikazu životnog ciklusa od rođenja do smrti. Tako sam od čak 4.000 papirnatih cvjetova izradila kolijevku u kojoj spava beba, mladence, dio tradicije koja se štuje za Božić i Uskrs, a na kraju životnog ciklusa stoji – pogrebni vijenac.”

“Prvu izložba imala sam u Zlataru u galeriji koja obično ugošćuje priznate umjetnike, a mene su predstavili kao samouku umjetnicu. Potom sam izlagala u mnogim drugim mjestima po županiji i šire, a već dogovaram i nove izložbe. Osobito sam ponosna na knjigu utisaka koju nosim sa sobom i često se rasplačem zbog pohvala koje primam”, istaknula je ova vrijedna i samouvjerena umirovljenica.

Bilo je i teških razdoblja

Na kraju nam je ispričala da je imala i teških životnih razdoblja, a najteže je primila propast tvornice u kojoj je radila. “Čak 31 godinu radila sam u tvornici obuće Astra, a onda je tvornica propala. Nakon toga sam se prijavila na burzu i s vremenom mi se ukazao novi posao, ali toliko slabo plaćen da kad bih platila dadilju da mi čuva najmlađe dijete, ostalo bi mi 300 kuna. Odlučila sam ostati kod kuće i brinuti o kćeri, a tada sam počela čuvati i drugu djecu, sve do trenutka kada su krenula u vrtić, pa čak i u školu. Tijekom godina s velikom sam ljubavlju čuvala čak 28-ero djece”, otkriva nam.

Kad se, kako kaže “nesretno potrgala”, prihvatila je invalidsku mirovinu. “Nažalost, mirovina koju primam nije dovoljna da bih bila zadovoljna, jer ne pokriva sve moje potrebe i troškove života. Suprug ima tek malo bolju penziju, no barem se pokrivamo i ne ovisimo o našoj djeci. Oni su se dobro snašli, svi rade i unatoč malim mirovinama zahvalni smo na svemu dobrome u našim životima”, rekla je za kraj. A sada proučite recept za njezinu glasovitu finu starinsku tortu.

Sastojci

12 bjelanjaka
12 žlica šećera
12 žlica mljevenih oraha

za kremu:
12 žumanjaka
12 žlica šećera
100 grama čokolade
250 g maslaca
1 vanilin šećer

Priprema

Od bjelanjaka izraditi snijeg, u njega dodati ostale sastojke te se od smjese peći tri kore oko 20 minuta na 150 °C. Žumanjke i šećer zajedno izmiješati i kuhati na pari, potom dodati čokoladu i vanilin šećer te kuhati oko 15 minuta. U ohlađenu kremu umiješati maslace te premazati kore. Tortu ukrasiti po želji.

tekst se nastavlja ispod oglasa
.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP