Na temu suživota triju generacija pod istim krovom, na Quori se raspisala jedna živahna baka, prabaka i praprabaka. “Ove godine u lipnju napunila sam 80 godina. Već sam 20 godina udovica, u listopadu smo tiho obilježili okruglu obljetnicu. Suprug i ja u braku smo odgajali sedmero djece i to dvoje djece iz mog, dvoje iz njegovog, i troje iz našeg zajedničkog braka. Imam toliko unučadi i praunučadi da sam s vremenom prestala brojati. Imam već i petoro prapraunučadi”, napisala je u uvodu.
“Moj pokojni suprug radio je u ratnoj mornarici i imali smo sreće što smo od 1969. do 1995. godine živjeli na otoku. Nakon toga smo se povukli i vratili u rodno mjesto. Iako je život na otoku bio poseban i imam prekrasne uspomene od tamo, ipak smo se odlučili vratiti korijenima i provesti starost u mirnijem okruženju”, piše nadalje.
Danas živi s jednom od svojih unuka, njenim mužem i dvoje praunučadi. “Praunuka ima 13 godina, a praunuk je tri godine mlađi. Zajedno živimo od unukine prve trudnoće. Naša svakodnevica ispunjena je veseljem, volimo se i poštujemo, ali nailazimo i na izazove, posebno sada dok se oporavljam od dvije uzastopne nezgode u kojima sam ozlijedila koljeno.”
Puna života
Potom je otkrila da je u životu još uvijek zanima sve što je zanimalo i u mlađim godinama. “Iako više ne mogu biti toliko aktivna, još uvijek uživam u svojim hobijima. Volim kuglanje, kukičanje, čitanje i nekoliko igara na mobitelu. Također obožavam putovati, a posebno odlaziti na plažu. No, nisam ljubitelj sunčanja nego više uživam u hrani i mirisima mora koji me uvijek podsjete na naše godine provedene na otoku.”
Ima, otkriva, i dvije mačke koje su joj omiljeno društvo. “Crno-bijela ljepotica Luca je lijena i ne voli da je diraju, dok je Saša prava maza i uvijek traži pažnju. Njihove različite osobnosti donose radost u moj život i pružaju mi osjećaj topline”, napominje.
Pismo je završila s tužnim sjećanjem na voljene koje je nadživjela, ali unatoč tome što je mnoge ispratila na drugi svijet, nije izgubila volju za život. “Nažalost, ostala sam posljednja iz svoje neposredne obitelji. Nekad nas je bilo osmero braće i sestara, ali sada su ostale samo uspomene. No, baš u uspomenama, kao i suživotu s mlađim generacijama, pronalazim životnu snagu, pa čak mogu reći, i sreću”, zaključila je.
Djed: Unuka me drži aktivnim
Umirovljenik Tom (72) živi u kući sa suprugom, kćeri i unukom. Njegova priča, napisao je na početku pisma, ima svojih lijepih, ali i mračnih strana. “Moja kći, koja ima 52 godine, i unuka koja je napunila 21, žive s nama već posljednjih dvadeset godina. Kad kažem da moja priča ima i tamniju stranu, moram reći da je kći unuku rodila u zatvoru te su k nama došle živjeti nakon što je izašla. Nije nevažno napomenuti niti to, da nam kći boluje od bipolarnog poremećaja”, započeo je svoju ispovijest.
“No, zaista sam sretan što naša unuka živi s nama. Duhovita je, promišljena, brižna, ljubazna i puna energije. Održava nas mladima. Najbolja mi je prijateljica i provodimo mnogo vremena zajedno. Naša povezanost je nevjerojatna i svaki dan mi iznova donese radost”, pohvalio se djed Tom.
“Silno je zanimaju automobili. Nedavno je kupila prastari Chevrolet, iz 1985. godine, s namjerom da ga popravi. Ispod haube smo zajedno proveli četiri mjeseca, pregledavajući svaki i najmanji detalj. Uspjeli smo ga ponovo pokrenuti! Poslije smo ga i sami obojili. Ma što reći, ona je djevojka za sve!” dao je svijetu do znanja ovaj ponosni djed.
Živite li i vi s mlađim generacijama? Može li to dobro funkcionirati? Pišite nam anonimno.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
