Gospođa Anita i njezin suprug doživjeli su odbacivanje od mlade obitelji koja živi pod njihovim krovom i sada razmišljaju kako se osigurati za starost. O tome nam gospođa Anita piše: “Snaha je uspjela našeg sina potpuno odvojiti od nas. Nemaju gotovo nikakvog kontakta s nama, iako i dalje žive u našoj kući. Nije htjela ni doći dok si ne urede zasebnu kuhinju. Pa ipak joj i dalje smetamo. Nažalost, ne želi se iseliti jer nemaju kamo, a ni financije im to ne dopuštaju. Suprug i ja još uvijek radimo i sami plaćamo režije te održavamo sve po kući”, piše.
Zahvalnosti, naglašava, ne primaju nimalo. “Otkako se unuka rodila, zabranjeno nam je provoditi vrijeme s njom, a sada očekuju drugo dijete, o kojemu, naravno, ništa ne znamo. Ni o trudnoći, ni o spolu nemamo nikakvih informacija. Sin je svjestan svega, ali izbjegava rasprave sa suprugom. S druge strane, roditelji njegove žene i njezina obitelj redovito su u kontaktu s djetetom.”
“To što smo potpuno isključeni iz njihova života, povređuje nas. Zato nismo još nikome prepisali nikakvu imovinu, niti imamo namjeru to učiniti, jer želimo izbjeći dodatne komplikacije u odnosima. Kako stvari stoje, morati ćemo sve dati državi ili prodati kako bismo si financirali starački dom, od mladih neće biti koristi ni podrške. Nažalost, čini se da nemamo mnogo drugih opcija, a situacija postaje sve teža za podnijeti”, iskreno piše gospođa Anita.
Barica: “Ostala sam bez svega”
Za razliku od gospođe Anite, umirovljenica Barica piše nam da je još dok je njezin suprug bio živ, s njim kuću prepisala na sina. Ta činjenica joj, ističe, nimalo ne pomaže u narušenim odnosima sa snahom, štoviše, boji se za budućnost.
“Suprug i ja odlučili smo kuću prepisati sinu, vjerujući da ćemo si time osigurati budućnost i da će nam mlada obitelj pomagati u starosti. Sudbina je htjela drugačije i moj je muž preminuo, a ja ostala sama, nadajući se podršci koju nikad nisam dobila”, napisala je.
“Najteže mi pada što snaha i unuka udaljava od mene. On vjeruje njezinim riječima i ne vidi da ona koristi svaku priliku da me povrijedi. Sin se potpuno odmaknuo od svega i osjećam se izdano”, piše nadalje.
“Trudim se nositi s tom boli, ali ne znam koliko ću još izdržati. Teško je gledati kako osoba kojoj sam pružila dom i otvorila svoje srce sada sve to koristi protiv mene. Svaka riječ i svaki postupak kao da su usmjereni na to da me povrijede i udalje iz života mog unuka. Na kraju, ostaje mi samo nada da će, jednog dana istina izaći na vidjelo i da će se odnosi barem djelomično popraviti, jer živjeti s ovakvim teretom postaje sve teže”, svjedoči gospođa Barica.
Kakva su vaša iskustva s mlađim generacijama? Pišite nam posve anonimno.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
