Mozaik
Posljednje riječi voljenih: ‘Ženo, već sutra položi vozački!’
Naši posljednji trenuci uz voljene uvijek su puni emocija i ostaju duboko urezani u pamćenje. O zadnjim razgovorima s najmilijima ljudi su javno pisali na platformi Quora pa izdvajamo nekoliko snažnih svjedočanstava.
Prva svjedoči udovica koja opisuje posljednji dan uz supruga oboljelog od raka pluća, prisjećajući se njegovih riječi koje su joj ostale kao trajna uspomena, iako su bile izrečene u ljutnji. “Taj dan tumor mu je vjerojatno već posve blokirao jednjak jer kad god bi pokušao progutati hranu, ona mu se samo vratila u usta. Vozila sam se s njim u ambulantnim kolima do bolnice.”
“Dok su ga bolničari nosili bolničkim hodnikom, okrenuo je glavu prema meni i počeo ljutito vikati: ‘Prokletstvo, hoću da već sutra položiš vozački! Jesi me čula?’ Zatim se okrenuo prema medicinskoj sestri i nastavio vikati kako ništa ne mogu učiniti sama i da sve mora raditi za mene.'”
“Ubrzo sam se taksijem vratila kući, a čim sam ušla kroz vrata, zazvonio je telefon. Iz bolnice su me obavijestili da bih se trebala vratiti jer je pao u komu. Tako su njegove ljutite riječi bile posljednje što sam čula od njega”, napisala je ova udovica.
Rebeka: Mama je reagirala na žute ruže
Potom je gospođa Rebeka otkrila što su joj posljednje rekli roditelji, i ona njima. “Moja mama imala je uznapredovalu demenciju i nije mogla govoriti već mjesecima. Na svoj rođendan, 19. lipnja, uvijek sam joj donosila cvijeće. Te godine donijela sam joj jarko žute ruže, a ona je reagirala i rekla: ‘Prekrasno’. Kad sam čula njen glas, počela sam plakati i rekla joj: ‘Volim te.’ Ona je odgovorila: ‘Volim i ja tebe.’ Tada su mi suze stvarno krenule teći u potocima. Do smrti nekoliko tjedana kasnije, mama više nije progovorila ni riječ”, opisala je Rebeka.
“Moj tata pak jedne nedjelje završio u bolnici zbog niske razine kisika. Živio je još svega nekoliko sati, pa smo razgovarali telefonom. Uvjeravao me da je dobro i da će pokušati doći na moje vjenčanje sljedećeg vikenda. Rekla sam mu da ću ga doći posjetiti sutradan i da ga volim. Oko sat i pol kasnije nazvala me medicinska sestra kako bi me izvijestila da je preminuo. Ispričala mi je da ju je zamolio da ugasi televizor kako bi mogao spavati.”
“I upravo to je učinio, zaspao. Imao je skoro 93 godine i bio je relativno dobrog zdravlja. Nisam mu mogla poželjeti mirniji odlazak. Zadnje riječi koje mi je rekao na telefon bile su ‘volim te’. Osjećam se iznimno sretnom što je to posljednje što sam čula od oba roditelja i zahvalna sam životu što su to bile i posljednje riječi koje sam ja izgovorila njima”, zaključuje ova kći.
“Niko, ustani!”
Potom je svoje iskustvo objavio i jedan 55-godišnji sin. “Moja mama imala je rak i bio sam uz nju u bolnici zadnjih nekoliko dana. Odbijala je lijekove sve do posljednjeg dana, kad je počela primati morfij. Te večeri zaspao sam nakon što sam joj malo čitao. Sestra mi je objasnila da je njezina vrsta smrti poput sporog utapanja, jer morfij smanjuje potrebu tijela za disanjem. Bilo je to jako teško gledati.”
“Nakon toga sam zaspao, a alarm me nije probudio za njezinu sljedeću dozu. Tada sam čuo: ‘Niko, ustani!” baš kao što je znala vikati kad sam prije 50 godina kasnio na autobus. Nisam je čuo govoriti glasnije od šapata više od mjesec dana. Dao sam joj sljedeću dozu, i nastavio joj čitati o hobitima. Nije više progovorila i mislim da zapravo nakon te druge doze morfija više nije bila u svjesnom stanju”, govori.
Koje su riječi vama vaši voljeni uputili prije odlaska?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!