Mirovina nije za svakoga: Ovi ljudi naprosto je mrze

Mirovina bi trebala biti poput posljednjeg i vro dugog poglavlja dobro napisane knjige. Očekujemo da će biti mirna (onoliko koliko nam mir treba), zaokružena, ispunjena uživanjem u plodovima dugogodišnjeg rada. Ali nekim ljudima ona ne donosi olakšanje, već osjećaj praznine, frustracije i besmisla. Mjesto gdje bi trebali pronaći mir i slobodu postaje im zatvor. Tko su ti ljudi koji iskreno mrze biti umirovljenici?

Profesionalci s autoritetom

Ludi koji su uživali u profesionalnom autoritetu teško podnose umirovljeničke dane. Direktorima, menadžerima, znanstvenicima i sličnima odlazak iz radnog okruženja znači gubitak moći i statusa. Bez profesionalnih titula i svakodnevnih poslovnih izazova, čvrste dnevne strukture i hijerarhije, život im postaje noćna mora.

Radoholičari

Radoholičari su također među onima kojima mirovina nije prirasla srcu. Godinama su bili potpuno posvećeni poslu, često stavljajući obitelj, prijatelje i slobodno vrijeme u drugi plan. Kad odjednom prestane odlazak na posao koji ih je definirao, suočavaju se s prazninom koju je teško popuniti, a besposlenost ih čini tjeskobnima.

Nesretno oženjeni i udani

Za one koji nemaju skladne odnose s partnerom, mirovina je napeta poput hodanja po minskom polju. Više “druženja”, bez mogućnosti bijega u radno vrijeme, često znači intenziviranje sukoba koji su tinjali godinama. Male nesuglasice koje su se ranije mogle ignorirati sada dolaze u prvi plan, stvarajući neugodnu atmosferu u obiteljskom okruženju. U stvarnosti, te se nesuglasice čine veće no što jesu, no za uviđanje toga nužno je vrijeme prilagodbe na mirovinu i partnera.

Ljudi bez posebnih interesa

Postoji i velik broj umirovljenika koji jednostavno nemaju hobije ili aktivnosti koje bi ih okupirale. Nikada nisu razvili interese izvan posla pa im mirovina brzo postaje nepodnošljivo dosadna. Bez jasne svrhe i rutine, dani im se čine isprazni, a povlačenje iz društva često je neizbježan rezultat.

Roditelji koji očekuju previše od djece

Problemi nisu rijetki ni za umirovljene roditelje koji nemaju kvalitetan odnos s odraslom djecom. Nakon umirovljenja, očekuju više pažnje i zajedničkog vremena, no često se razočaraju kad obiteljski odnosi ne ispune njihova očekivanja. To može voditi osjećaju odbačenosti ili nepotrebnosti, posebno u obiteljima gdje nema čvrste povezanosti.

Osobe narušenog zdravlja

Na kraju, tu su i oni koji već u mirovinu ulaze s narušenim zdravljem. Paradoksalno, očekivalo bi se da njima mirovina najviše godi. No gledajući druge zdravije i sretnije umirovljenike, postaju svjesniji svojih ograničenja i briga koje ih sputavaju. Liječenje, financijski pritisci i osjećaj nemoći često ih drže daleko od slike bezbrižnog umirovljeničkog života kojeg svi priželjkuju.