Petruska Sustrova bila je poznata češka novinarka, prevoditeljica i stručnjakinja za istočnu Europu. No, čak i nakon što je dosegla dob za umirovljenje, nije imala izbora nego nastaviti raditi. “Morat ću raditi do kraja života,” jednom je rekla, “jer jednostavno ne mogu sastaviti kraj s krajem s mojom mirovinom.”
U više od dva desetljeća od sovjetske okupacije Čehoslovačke do pada komunizma, Sustrova je bila dio grupe istaknutih disidenata i kritičara komunističkog režima, javlja DW. Bila je također jedna od prvih potpisnica i kasnije glasnogovornica Povelje 77, dokumenta i inicijative za građanska prava koja je kritizirala čehoslovačku vladu zbog nepoštivanja ljudskih prava utvrđenih u Završnom aktu Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi 1975. godine. Povelja je objavljena diljem Europe 1. siječnja 1977. i rezultirala je kampanjom represije protiv onih koji su je potpisali.
Sustrova je provela nekoliko godina u zatvoru zbog svog sudjelovanja u Inicijativi i nije joj bilo dopušteno raditi sedam godina tijekom osamdesetih. Ostatak vremena smjela je obavljati samo slabo plaćene poslove. Nije bila jedina: stotine drugih disidenata dijelile su njezinu sudbinu i završile s vrlo malim mirovinama kao rezultat.
Do nedavno, Češka je izračunavala mirovine bivših disidenata na temelju broja godina koje su radili i plaća koje su zaradili. Međutim, budući da kritičari režima poput Sustrove nisu imali redovite prihode tijekom dugih razdoblja, mirovine koje su primali bile su vrlo male. Mnogi su živjeli u siromaštvu ili su morali nastaviti raditi i nakon dobi za umirovljenje.
“Represija koju je počinio komunistički režim imala je veliki utjecaj na mirovine čeških disidenata jer im nije bilo dopušteno obavljati svoje profesije. Štoviše, vrijeme provedeno u zatvoru nije se uzimalo u obzir pri izračunu njihovih mirovina”, rekao je za DW Kamil Nedvedicky, zamjenik direktora Instituta za proučavanje totalitarnih režima (USTR).
Jedan od glavnih zadataka USTR-a je upravljanje i omogućavanje pristupa arhivima komunističkog državnog sigurnosnog aparata te objavljivanje znanstvenih radova o totalitarnom razdoblju Čehoslovačke, koje je završilo Baršunastom revolucijom u studenom 1989. To je dovelo do izbora disidenta i dramatičara Vaclava Havela za predsjednika Čehoslovačke 29. prosinca 1989. i slobodnih izbora sljedeće godine. Godine 1993., Čehoslovačka se razdvojila u dvije demokratske države Češku Republiku i Slovačku.
Nasuprot disidenata, pristaše bivšeg komunističkog režima i partijski dužnosnici primali su velike mirovine. Osim toga, neki bivši visoki dužnosnici stekli su znatna bogatstva tijekom 40 godina komunističke vladavine. Ta bogatstva uključivala su vile koje su smjeli zadržati čak i nakon pada komunističkog režima.
Nakon godina pritiska, češka Vlada je sada odlučila povećati mirovine bivših disidenata i smanjiti one bivših dužnosnika komunističkog režima. “Ovo je ispravljanje povijesne nepravde”, rekao je češki premijer Petr Fiala. “Ljudi koji su se borili za našu slobodu zaslužuju dostojanstvenu mirovinu.”
Povećanje mirovina za bivše disidente stupilo je na snagu 1. studenog 2024. Mnogi od njih sada primaju mirovine koje su dvostruko veće od onih koje su prethodno primali. “Ovo je veliko olakšanje,” rekao je bivši disident Jiri Gruntorad. “Napokon možemo živjeti dostojanstveno u našim starijim godinama.”
Međutim, neki bivši disidenti, poput Petruske Sustrove, nisu doživjeli ovo povećanje mirovina. Sustrova je preminula 2022. godine, dvije godine prije nego što su nove mjere stupile na snagu. Unatoč tomu, mnogi vjeruju da je povećanje mirovina za bivše disidente važan korak u priznavanju njihove borbe za slobodu i demokraciju.
“Ovo je simboličan čin koji pokazuje da nismo zaboravili one koji su se borili protiv totalitarizma,” rekao je povjesničar Petr Blazek. Češka se sada nada da će ovaj potez poslužiti kao primjer drugim zemljama s komunističkom prošlošću da prepoznaju i nagrade one koji su se borili za slobodu.
