Gospođa Mirta povjerava nam da je na rubu psihičkog sloma kao skrbnica majci koja je iznimno teške naravi. “Imam mamu od 84 godine koja je, otkako pamtim, bila emocionalno nedostupna. Uvijek je u društvu vodila glavnu riječ, a razgovori s njom su se svodili na monologe. Takva je ostala i u starosti. Prije pet godina, kad je onemoćala, sklopili smo s njom ugovor o doživotnom uzdržavanju.”
“Tada smo joj osigurali dvije žene koje su se brinule o njoj – jedna ju je dizala iz kreveta, servirala doručak i slušala njezine beskonačne priče, dok je druga čistila kuću. Sve to sam financirala ja, jer još uvijek radim i ne živimo zajedno”, napisala nam je u povjerljivom pismu.
“Iako ima svu potrebnu pomoć, mama je neprestano nezadovoljna. Svi su joj krivi – doktori, lijekovi, susjedi. Nikada ništa ne valja. Uz to, odnosi u obitelji su se narušili. Moja sestra mi je okrenula leđa zbog ugovora o uzdržavanju. Otišla je u Njemačku i potpuno se distancirala – više ju nije briga ni za što. Istovremeno, brinula sam se i za svog muža koji je bio operiran”, svjedoči naša čitateljica Mirta.
tekst se nastavlja ispod oglasa
Potom piše: “Kad je postalo jasno da joj kućna njega više nije dovoljna, pronašla sam joj dom za starije osobe. Međutim, ni tamo nije zadovoljna. Stalno se žali, izludila je osoblje i stvara probleme svima oko sebe. U jednom trenutku je čak dva puta pala, što je dodatno zakompliciralo situaciju. Kako bih osigurala bolju skrb i izbjegla sukobe s osobljem, odlučila sam je premjestiti u drugi, skuplji dom.”
Iz doma u dom
“Sada sam opet pred velikim izazovom. Selim mamu u novi dom, no njezino nezadovoljstvo ne prestaje. Nikad nisam doživjela zahvalnost s njezine strane, samo pritisak i kritike. Osjećam se iscrpljeno i na rubu sam psihičkog sloma. Čini mi se da nikako ne mogu udovoljiti njezinim očekivanjima, a ni sebi više ne nalazim prostora za mir i oporavak.”
“Više ne znam kako se nositi s ovom situacijom. Balansiram između brige za mamu, vlastitih obaveza i braka koji je već bio na kušnji zbog suprugove bolesti. Imam osjećaj da ću puknuti jer se ovaj teret čini pretežak. Samo želim malo mira, ali mi se čini da je to nemoguće ostvariti”, iskreno je napisala gospođa Mirta.
A vi, imate li sličnih iskustava?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
tekst se nastavlja ispod oglasa
