Mozaik
Kako reći ‘dosta’ nepodnošljivim roditeljima o kojima skrbite?
Kad član obitelji, o kojem uslijed bolesti ili nemoći pokušavamo skrbiti, stalno kritizira naš trud, kad ga je nemoguće zadovoljiti ili nas čak emocionalno zlostavlja, uzrok često leži u dugotrajno lošim i teškim obiteljskim odnosima.
Ne govorimo ovdje o skrbi za stariju osobu koja pati od kronične boli ili zbog demencije nema kontrolu nad svojim raspoloženjima i ponašanjem. U takvim slučajevima jasno je da njima treba stručna medicinska pomoć, primjerice palijativna skrb za ublažavanje simptoma ili odjel za demenciju koji je specijaliziran za rad s takvim osobama. Ovdje se obraćamo onima koji, nakon povijesno toksičnog odnosa, moraju donositi odluke o skrbi za emocionalno nasilnog člana obitelji.
“Mnogi članovi foruma AgingCare pišu o skrbi za starije roditelje koji ih emocionalno izluđuju. Starenje, uz sve probleme koje donosi, često samo pojača i inače toksično ponašanje roditelja. Krhki roditelj sada možda više ne može fizički iskaljivati svoj bijes, ali taj gubitak kontrole ponekad njihov jezik čini još oštrijim oružjem”, za AgingCare problematiku objašnjava autorica, savjetnica i govornica Carol Bradley Bursack, koja je i sama brinula o susjedi i šestero starijih članova obitelji, o čemu je napisala i knjigu.
Kako naglašava, prirodno je da odrasla djeca vole svoje roditelje i žele im u starosti pružiti odgovarajuću skrb, no na njih tada vrebaju zamke. “Dijete u nama vjerojatno još uvijek želi odobravanje svojih roditelja. Ako ono izostane, to nas boli čak i u odrasloj dobi. Ako ste imali teško djetinjstvo i problematičan odnos s roditeljima sve do odrasle dobi, nije se lako brinuti o njima dok vas i dalje emocionalno ucjenjuju. Stoga je važno informirati se i naučiti kako im osigurati adekvatnu skrb unatoč njihovoj stalnoj kritici i zlostavljanju”, naglašava autorica.
Važnost postavljanja granica s toksičnim roditeljima
“Mnogi stručnjaci za mentalno zdravlje predlažu takozvano ‘distanciranje s ljubavlju’. Distanciranje je metoda postavljanja granica radi zaštite samih sebe stvaranjem emocionalne distance od postupaka druge osobe. Iako se distanciranje s ljubavlju tradicionalno koristi u situacijama gdje bliska osoba ima problem s ovisnošću, primjenjivo je i u drugim konfliktima, a posebno u odnosima s osobama koje pate od mentalnih poremećaja poput graničnog poremećaja osobnosti i/ili narcističkog poremećaja osobnosti.”
Središnja misao o distanciranju s ljubavlju
“Kada odustanete od ideje da možete kontrolirati ponašanje osobe s poremećajem, prestajete im dopuštati da kontroliraju vaše emocije i ponašanje. To je teško i zahtijeva dosta prakse, ali distanciranje uspijeva kod mnogih. Dakle, kad prihvatite da ne možete kontrolirati ili zadovoljiti toksičnu osobu, prestajete ih poticati i reagirati. Oni tada sami moraju snositi posljedice svojih odluka i ponašanja”, objašnjava metodu Bradley Bursack.
Nasuprot tome, ističe nadalje, osoba koja je do tada iskušavala vaše strpljenje počet će primjećivati da stari okidači više ne izazivaju željene reakcije: anksioznost, strah ili ljutnju. Distanciranje s ljubavlju znači da potvrđujete svoju ljubav prema toj osobi, ali također jasno dajete do znanja da nećete tolerirati manipulaciju putem straha, obveze ili krivnje.
Ova strategija se ponajprije odnosi na očuvanje vlastitog mira i svjesno odbijanje sudjelovanja u tuđim problemima. Randi Kreger, međunarodna stručnjakinja koja promatra učinke graničnog poremećaja osobnosti i narcističkog poremećaja na prijatelje i članove obitelji, kod distanciranja ističe važnost upravo komponente “s ljubavlju”.
Distanciranje s ljubavlju, piše u stručnoj literaturi, uključuje delikatnu ravnotežu između brige i odbijanja sudjelovanja u emocionalnim ispadima roditelja: “Evo primjera distanciranja s ljubavlju: ako ste u trgovini i netko vam se obrati tražeći odjel s autodijelovima, distanciranje bi bilo kao da kažete: ‘Žao mi je, ali nisam prodavač. Ne znam gdje su autodijelovi, možda ćete pronaći prodavača na informacijama.’ To nije ‘Dopustite mi da provjerim za vas’ niti je ‘Vidite li da nosim uniformu? Ne? Onda me ostavite na miru!'”, savjetuje Kreger.
Organiziranje zamjenske skrbi
Prilikom postavljanja granica sa starijim roditeljima morate biti jasni i dosljedni, jer će se vjerojatno svim silama odupirati tim promjenama. Ako nastavi s prigovaranjem i ponašanjem koje služi samo testiranju vaše odlučnosti ili manipulaciji, recite im da ćete organizirati drugu skrb dok se oboje ne smirite.
“Distanciranje od osobe kojoj pružate njegu složeno je. U mnogim slučajevima njegovatelj ne može jednostavno otići bez da ugrozi roditeljevu dobrobit. Ovaj korak zahtijeva planiranje, posebno ako mama ili tata trebaju visoku razinu skrbi. Možda ćete morati dogovoriti dnevnu skrb za odrasle u sklopu institucije, usluge njege u kući ili čak privremeni boravak u ustanovi za dugotrajnu njegu. Kada imate zamjensku skrb, možete sve obavljati telefonskim pozivima ili posjetima samo po potrebi”, objašnjava Bradley Bursack.
Ne odustajte
“Ako osobi kažete da postavljate granice, dogovarate pomoć izvana i udaljavate se na neko vrijeme, onda to i učinite. Fizičko udaljavanje i jasno posvećivanje vlastitoj dobrobiti može biti dovoljna opomena vašem voljenom, no ponekad je njihovo ponašanje preduboko ukorijenjeno. U svakom slučaju, svi njegovatelji trebaju redoviti predah kako bi se posvetili vlastitom fizičkom i emocionalnom zdravlju. Oni s kompliciranim obiteljskim odnosima nisu iznimka”, ističe.
Kada i kako reći ‘ne’
“Jedna od važnih stvari koje treba imati na umu je da ovaj štetni začarani krug često uzrokuje to da i zlostavljana djeca postanu zlostavljači. Prekinite to iskušenje, postavite jasne granice te potražite pomoć. To je trenutak kada je došlo vrijeme da drugi preuzmu ulogu glavnog njegovatelja, bilo privremeno ili trajno. Ne želite postati osoba koja ‘puca’ nakon što je cijeli život trpjela.”
“Uzvraćanje zlostavljanja nikada nije odgovor. Ako primijetite da se takvi osjećaji javljaju kod vas, odmah potražite pomoć. Zaustavite ciklus tako što ćete odlučiti tko preuzima skrb. Razgovarajte s drugim članom obitelji ili profesionalnim njegovateljem ili razmislite o smještaju u dom. Ako je vaša situacija zaista nepodnošljiva i dosežete svoje krajnje granice, mogu vam za početak uskočiti i socijalne službe kako bi osigurali sigurnost vašeg voljenog i vašu vlastitu.”
“U težim slučajevima najbolje je da skrb i donošenje odluka preuzme netko izvan obitelji. Vi tada možete posjećivati i pomagati koliko god želite, bez izlaganja dodatnom zlostavljanju. To je težak korak, ali ponekad je jedini način da zaštitite sebe, osigurate svom voljenom potrebnu skrb i prekinete ciklus zlostavljanja”, savjeti su stručnjakinje Bradley Bursack.
Imate li iskustva s teškim članom obitelji i kako ste riješili skrb o njemu?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!