Gospođa Lana otvorila nam je dušu bez uljepšavanja. “Imam sličnu tešku obiteljsku priču kao i gospođa Marija čiji ste tekst nedavno objavili. To me inspiriralo da i sama izrazim osjećaje koje mi je teško dijeliti s ljudima. Zahvalna sam na prilici da podijelim svoje iskustvo jer vjerujem da će možda pomoći nekome tko se suočava s nečim sličnim”, započinje svoje pismo.
“Imam 55 godina i odraslu kćer. Bila sam samohrana majka od njezine osme godine i sama sam se suočavala s poteškoćama svakodnevnog života, financijama i poslom. Uz sve probleme koji su nailazili, trudila sam se odgojiti je kao stabilnu osobu koja ima empatije prema drugima. Danas, unatoč svemu, osjećam veliku prazninu zbog našeg narušenog odnosa”, povjerila nam se gospođa Lana.
Razgovori puni podsmijeha
Kad se kći osamostalila, objašnjava, sve se promijenilo. “Počela je s uvredama i napadima, gledajući me pogledima punim mržnje, nazivajući me lošom majkom. Vikom i galamom sve se više udaljavala od mene, izbjegavajući bilo kakvu razumnu komunikaciju. Godinu dana bila sam u šoku, pokušavajući razumjeti gdje sam pogriješila i kako bih mogla popraviti naš odnos. Nažalost, situacija nije išla nabolje. Prije dvije godine blokirala me na društvenim mrežama, a kontakt održavamo svega nekoliko puta godišnje. Ti razgovori puni su podsmijeha, ruganja i omalovažavanja, čak i kad to najmanje očekujem”, piše.
tekst se nastavlja ispod oglasa
“Iako sam intelektualka, priznata u svojoj sredini, okružena ljudima koji često traže moje savjete, ovo je rana koja nikada ne zarasta. Naučila sam živjeti s tim, oprostila sam joj i otpustila to zbog sebe, ali uvijek ostaje praznina u duši. Praznina za sve one trenutke koje smo mogle podijeliti u proteklim godinama, i sretne i tužne. Svjesna sam da je vrijeme nepovratno, no ostaje tuga zbog svega što smo izgubile”, povjerava nam nadalje naša čitateljica.
Sve otuđenije
“Osjećam da će joj moja podrška biti sve potrebnija u budućnosti, ali otuđenje i nepovjerenje između nas ruši mostove. Svjesna sam da je pred nama dug i trnovit put ako ikada odlučimo pokušati obnoviti naš odnos. Unatoč tome, ne gubim nadu da će vrijeme donijeti promjene, iako je to sada teško zamisliti”.
“Ako neki roditelj pročita moju priču, neka mu ovo posluži kao savjet – postavite granice s djecom na vrijeme. Možda je to ono što sam ja propustila, a možda je sudbina jednostavno htjela ovako. No, vjerujem da je pravovremena komunikacija i jasno definiranje odnosa ključ za izbjegavanje ovakvih bolnih iskustava”, promišljanja su nesretne majke Lane.
Epidemija otuđenja
Stručnjaci se slažu da je primjetan porast otuđenja odrasle djece od jednog ili oba roditelja. Jedno istraživanje provedeno među više od 800 britanskih odraslih osoba koje se djelomično ili potpuno osjećaju otuđenima od jednog ili oba roditelja pokazalo je da otuđenje češće pokreću djeca. Uz to, više je ženske djece koja prekidaju odnose s roditeljima. Međutim, otuđenje od očeva traje duže: prosječno 7,9 godina, u usporedbi s 5,5 godina kod majki. Kako popraviti odnos odraslim djetetom koje se otuđilo, pročitajte na ovoj poveznici.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
tekst se nastavlja ispod oglasa
