Dan mrtvih, tradicionalno posvećen sjećanju na preminule članove obitelji i prijatelje, ove je godine otvorio i jedno šire pitanje: trebamo li se prisjetiti i kućnih ljubimaca koji su također bili dio obitelji? Treba li obići mjesto na kojem su pokopani, donijeti im cvijet ili zapaliti svijeću?
Mnogi su upravo to učinili. Fotoreporteri i televizijske ekipe ove su godine, više no ikad, izvještavali i sa grobalja kućnih ljubimaca. Od njih nekoliko, najstarije je ono na riječkoj Kozali. Pretpostavlja se da su ga izgradili lovci za potrebe ukopa svojih lovačkih pasa i da datira od samog početka 20. stoljeća. No jedini dokaz tomu su već zubom vremena nagriženi nadgrobni spomenici koji datiraju iz vremena između dva svjetska rata.
“Oni su radost. Imamo ih još, ali smo ih kremirali”, rekao je kroz suze gospodin Karlo koji je na Svi svete obišao nezaboravljenog ljubimca. “Ovo je jako lijepo. Ovo govori o osviještenosti Rijeke i odnosu prema životinjama”, kazala je gospođa Mirjana pred kamerom RTL-a. I ona se prisjetila svojih četveronožnih članova obitelji koji počivaju na ovom mjestu.
Iako tradicionalniji dio građana Hrvatske groblja i cvijeće za kućne ljubimce smatra blasfemijom, druge kulture imaju cijele tradicije posvećene ljubimcima. Primjerice, u Japanu postoji običaj održavanja ceremonija u čast preminulim ljubimcima, dok u Meksiku festivalsko obilježavanje Dana mrtvih uključuje i slike preminulih kućnih ljubimaca i njihovu omiljenu hranu.
Da se stvari kod nas mijenjaju pokazuju i komentari na društvenim mrežama ispod nedavne vijesti da je uginuo potražni pas HGSS-a koji je spasio mnoge ljudske živote. “Nije uginuo, umro je”, napisali su brojni komentatori. To je zahvalnost. Životinjama dugujemo i zahvalnost. Ljubav i zahvalnost rastu što ih više dijelimo. Ljubav nije ograničena pa da moramo birati hoćemo li je dati životinjama ili ljudima.
Čini se da su običaji uklesani u kamenu, ali nisu. Mnogi ljudi i mnoge obitelji stvaraju svoje običaje; poput paljenja svijeće, sadnje biljke u spomen na ljubimca ili održavanja malih okupljanja kako bi podijelili lijepe uspomene na njih. S obzirom na sve veću uključenost ljubimaca u naše živote, a i činjenicu da ih sve bolje i više razumijemo, možda je baš Dan mrtvih pravo vrijeme za sjećanje na te vjerne prijatelje koji su nas pratili kroz život, a sada žive u našim sjećanjima i zahvalnim srcima.
