Draga Ksenija: Sin i snaha žele me poslati u mirovinu, uredili su i ‘moju sobu’

Draga Ksenija, pišem vam iz Senja. Razvedena sam i imam oženjenog sina. On i snaha žive u Rijeci još od studentskih dana. Nemamo nekih većih problema, često se vidimo, oni ljeta provode kod mene, sve dobro funkcionira, a sad se obitelj širi – snaha je trudna i jako se veselim unučetu.

Ali, sin i snaha su povukli potez koji me je malo unervozio. Bez da su razgovarali sa mnom, preuredili su jednu sobu u kući i kažu da će to biti “moja soba” kad snaha rodi. Zdravo za gotovo su uzeli da ću dolaziti i tamo provoditi duže vrijeme, čak je sin napomenuo kako bih mogla otići u prijevremenu mirovinu. To je bila kao šala, ali znam da on to stvarno želi.

Razumijem da će im trebati pomoć, i normalno da ću im pomoći koliko mogu, ali ne pada mi na pamet odreći se svog života i umiroviti se ranije i biti jedna od onih žena koje ne znaju razgovarati o ničemu osim unučadi. Planiram biti sjajna baka, no vjerujem da to mogu i bez toga da promijenim adresu. Kako da im kažem da su se možda malo zanijeli s očekivanjima? Nehajevka

Ksenijin odgovor: U vašoj priči nema negativaca

Draga Nehajevka, baš je pravo osvježenje čuti kako sin i snaha žele njegovu majku pod svojim krovom i spremni su učiniti sve da joj bude ugodno. Na neki način ste blagoslovljeni, jer nisu svi roditelji te sreće da ih djeca u tolikoj mjeri uključuju u svoje živote i planove. Ali to nije ono zbog čega ste mi pisali.

Razumijem vaš problem, iako mislim da ste s takvim sinom i snahom daleko od nekih velikih problema. U vašoj priči nema negativaca. Kako bilo, važno je imati ravnotežu i zadržati svoj način života. U pravu ste, sjajna baka može se biti na mnogo načina, a uloga bake ne mora uvijek značiti stalnu fizičku prisutnost.

Zato bi bilo dobro da što prije kroz lagan i pozitivan razgovor izrazite svoje granice, želje i planove. Važno je i da oni znaju na čemu su i što mogu od vas očekivati. Možete im reći koliko vam znači njihova želja da vas uključe, ali i da vam je važno zadržati svoj život u gradu u kojem živite. Obećajte im pomoć i podršku u skladu s vašim mogućnostima, ali jasno dajte do znanja da vam umirovljenje i preseljenje trenutno nisu opcije. Na koncu, živite u gradovima koje ne dijeli neka velika kilometraža pa vam to stvarno ide na ruku, zar ne?

Sigurna sam da će oni to prihvatiti i da će shvatiti da vas vaš ispunjeni život može činiti samo boljom bakom koja će unucima pružiti ljubav i primjer kako autentično živjeti svoj život. Ksenija