Draga Ksenija: Kći odbija rasuti moj pepeo s Pelješkog mosta, kako je uvjeriti?

Draga Ksenija, nedavno sam imala ozbiljan razgovor s kćeri. Rekla sam joj da ne želim biti pokopana na groblju pored supruga kojeg sam jako voljela. Užasava me sama pomisao na zakapanje i sporo propadanje tijela. Ne želim nikakve spomenike ni grobnice; jednostavno ne želim da takvi tragovi ostaju za mnom, niti želim ikakvo oplakivanje kad odem.

Rekla sam joj da želim da moj pepeo, bez ikakve ceremonije i svećenika, prospe s Pelješkog mosta da me raznese vjetar i da padnem u more kako bih se slobodno stopila s prirodom. Kći je doživjela nevjerojatnu reakciju na rubu histerije. Poludjela je i rekla da nisam normalna. Doslovno mi je rekla da će me zakopati pa neka se onda žalim ako mi ne bude pravo. Kako da je uvjerim da poštuje moju želju i da moje postojanje na ovom svijetu završi onako kako ja to želim? Odlučna

Ksenija: Imate pravo otići onako kako želite

Draga Odlučna, razumijem vaš stav, a razumijem i one kojima on zvuči radikalno. Vama je to smiraj, kraj i novi početak, vašoj kćeri je to nešto dijametralno suprotno, pogotovo ako je vjernica. Za početak biste trebali razumjeti zašto je ona reagirala tako “tvrdo”.

Za nju ta grobnica predstavlja posljednju opipljivu sponu s vama i nakon što vas više ne bude. To je mjesto gdje će počivati njeni roditelji i mjesto gdje bi mogla doći i osjetiti da još uvijek postojite u njezinom životu. Njena reakcija je reakcija ljubavi i straha da će vas jednog dana posve izgubiti.

Da sam u toj situaciji, inzistirala bih na vlastitoj odluci za koju će neki reći i da je nastala iz taštine, jer želite kontrolirati situaciju i nakon točke u kojoj više nećete biti živi. Dapače, pri tome se opirete tradiciji. Ali vi imate pravo na odlazak pod vlastitim uvjetima, ako time ne ugrožavate druge.

Ono na što morate paziti je da ne budete grubi prema kćeri. Kažite joj da će povezanost između vas trajati zauvijek i da želite da vas pamti kroz uspomene koje ste zajedno stvorile, kroz sjećanja i priče koje ste dijelile, a ne kroz ritualne posjete nadgrobnom spomeniku. Kažite joj i da vam je važno imati slobodu u toj situaciji te da će spoznaja da vam je ispunila tu želju i njoj donijeti mir. Sve dok ne bude u potpunosti razumjela vaše motive, neće vam ispuniti tu želju. Ili, ako je i ispuni, neće se s njom pomiriti do kraja života.

Što se prosipanja pepela s Pelješkog mosta tiče, pretražila sam neke stare tekstove na tu temu i čini mi se da je to, za sada, siva zona. Zakon o grobljima kaže samo ovo: Umrlog se može ukopati i izvan groblja, samo uz odobrenje koje daje tijelo jedinice lokalne samouprave nadležno za komunalne poslove uz prethodno mišljenje tijela lokalne samouprave nadležne za poslove zdravstva.

Možda biste mogli pronaći i neko tehnički zgodnije mjesto za takav posao od Pelješkog mosta? U svakom slučaju, kažite kćeri da dobro pripazi na smjer vjetra. Ksenija