Gospođa Branka piše nam da ima 75 godina i živi sama, ali se ne osjeća ni starom, ni usamljenom. “U mirovinu sam otišla s 45 godina staža i 65 godina života, no nisam si dopustila da me godine uspore. Intenzivno sam se bavila uređenjem stanova i adaptacijama odnosno kontrolom radova, jer mi je to struka.”
“Kad god mi se ukazala prilika, putovala sam na kraće i duže relacije, a starost nisam nikada doživljavala kao teret. Svakodnevno vježbam ujutro i trudim se skoro svaki dan hodati 3 do 7 kilometara”, otkrila nam je u pismu ova aktivna umirovljenica.
“Organiziram si vrijeme tako da kuham za sebe za jedan do dva dana unaprijed, a slobodne trenutke koristim za gledanje dokumentarnih filmova. Godine najviše primjećujem po promjenama na licu, ali fizički se osjećam odlično. Za mene je starenje prirodan proces, i dokle god me zdravlje služi, nemam se na što žaliti”, zdrav je pogled ove žene na prirodno starenje.
“Uživam u šetnjama i druženjima s prijateljima, no jednako mi odgovara i vlastita samoća. Iako se to možda čini neobičnim, pronašla sam mir u tome da budem sama sa sobom i uistinu uživam u tom miru”, zaključila je ovo inspirativno pismo gospođa Branka.
Nataša: Na selu je čisti užitak
Umirovljenica Nataša mirovinu je odlučila provesti na selu te se odlučila na veliki korak, koji je označio veliku životnu promjenu. “Imam 64 godine i vjerujem da mnogo toga u starosti ovisi o samoj osobi. Nakon što sam cijeli život živjela u gradu, odlučila sam se u mirovini povući na selo. Prvo sam kupila šah i stol za stolni tenis koji sam u mladosti voljela igrati te sam obnovila tu strast. K meni dolaze igrati i mladi, čak me i oni teško pobjeđuju u igri”, doznajemo od umirovljenice Nataše.
Na imanju ima dvorište u kojem je postavljen koš za košarku, a ponekad, piše nam, postavi i mrežu za odbojku. “Unuci i mladi iz susjedstva rado dolaze k meni, što me čini sretnom. Uz to, brinem se o plasteniku i voćnjaku te uzgajam piliće za sebe i svoju djecu. Kod mene nikada nije dosadno, samo molim za dobro zdravlje”, povjerila nam je ova iznimna umirovljenica.
Sena: Nek’ smo živi i zdravi
Gospođa Sena također je jedna od onih žena koje nikada nisu osjetile strah od niti jednog nadolazećeg rođendana. “Bila sam samohrana majka i život mi je prolazio u žongliranju između posla i odgoja mojih predivnih kćeri. Danas mi moje odrasle kćeri vraćaju svu ljubav na razne načine, i to mi pruža ogromnu snagu i zadovoljstvo”, piše nam.
“Još uvijek sam radno aktivna, iako me zdravlje ponekad izdaje odnosno spopadaju me razne bolesti pa često završim na bolovanju. Cijeli svoj radni vijek bila sam kreativna odgojiteljica i zajedno s djecom otkrivala vlastite talente. Tako sam tri mjeseca prije 60. rođendana izdala svoju prvu zbirku poezije za djecu”, s punim se pravom pohvalila naša optimistična čitateljica Sena, te je dodala da zbog promocija po vrtićima i školama svoj okrugli rođendan nije stigla obilježiti s nekom većom feštom.
Za kraj ističe: “Sad mi je već u mislima iduća knjiga, možda slikovnica ili roman, tko zna što će biti sljedeće! Neka godine lete dok radimo ono što nam donosi unutarnji mir, zadovoljstvo, sreću, ponos i pravi gušt. Samo nek’ smo živi i zdravi, lako za godine. Važno je da budemo dobri prema sebi i drugima. Pozdrav i svima želim sretne 60-te, 70-te, 80-te, 90-te godine života!”
Kako vi doživljavate mirovinu, godine? Čime se bavite? Napišite nam posve anonimno.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
