Jeste li znali bolje? Jeste li trebali drugačije postupiti? Što bi se dogodilo da niste učinili to što ste učinili? Analiziranje postupaka iz prošlosti dobra je stvar, no često postaje i “sprava za mučenje”, ako mislimo da smo nekoga povrijedili, oštetili, bili nepravedni ili nekome uskratili ono što nismo trebali.
Opraštanje sebi može biti jednako važno kao i opraštanje drugima. Oslobađanje od krivnje za prošle pogreške omogućuje nam da rastemo, učimo i krenemo naprijed, bez stalnog vraćanja na bolna sjećanja. Proces samoopraštanja donosi i brojne zdravstvene koristi, smanjuje stres te poboljšava mentalno i emocionalno zdravlje.
Zašto je teško oprostiti sebi?
Krivnja može biti vrlo jak osjećaj, toliko jak da zbog nje možemo ostati zarobljeni u prošlosti. S vremenom možda shvaćamo da smo učinili najbolje što smo mogli u tadašnjim okolnostima, ali suočavanje s greškama može i dalje biti teško. Terapeut Wayne Pernell ističe važnost prihvaćanja vlastitih ograničenja iz prošlosti. “Vrijeme je da oprostite sebi što tada niste znali sve što znate danas”, kaže Pernell.
1. Krivnja je prirodna, prihvatite to
Krivnja ima svoju svrhu. Ona nas podsjeća da naši postupci imaju utjecaj na druge ljude i potiče našu odgovornost za vlastite postupke. Prihvaćanje krivnje bez osuđivanja važan je korak prema samoprihvaćanju. Dopustite si osjećaj krivnje, ali ne dopustite da vas posve obuzme. Prema istraživanju iz 2018. godine, prihvaćanje negativnih emocija, umjesto osuđivanja, pozitivno djeluje na mentalno zdravlje.
2. Pružite sami sebi empatiju
Samosuosjećanje znači postupati prema sebi s istom pažnjom kao prema voljenima. Terapeutkinja Taylor Kinman predlaže da si postavite pitanje: “Što bih rekla prijatelju u ovoj situaciji?” Mnogi od nas znatno su stroži prema sebi nego prema drugima.
Promijenite negativan način razmišljanja i pokušajte sami sebi pružiti riječi podrške kad se suočavate s neugodnim emocijama. Nemojte zamijeniti samosuosjećanje sa samosažaljenjem. Vođenje dnevnika o osjećajima može pomoći u prepoznavanju i probavljanju krivnje.
3. Dopustite da rane zacijele
Kad napravimo pogrešku, često zadobijemo emocionalnu ranu koja, poput fizičke, treba vrijeme da zacijeli. Neprestano analiziranje pogreške može biti poput konstantnog čupanja kraste s rane koja nije zacijelila. Umjesto da osuđujete sami sebe zbog prošlih postupaka, pokušajte ih sagledati kao situacije koje su odvojene od vašeg identiteta. Vaše pogreške su vas donekle oblikovale, ali vi niste vaše pogreške.
4. Nemojte zamišljati što drugi misle o vama
Kad se osjećamo krivima, skloni smo pretpostaviti da drugi jednako intenzivno razmišljaju o onome što se dogodilo. Često to nije slučaj. Druga osoba možda nije pogođena onoliko koliko mislimo da je ili je sve već ostavila iza sebe. Ta spoznaja može pomoći da si olakšamo osjećaj krivnje. Možda drugi čak i ne pamte događaj na isti način ili su nam već oprostili.
5. Iskreno zatražite oprost
Ponekad krivnja vodi do izbjegavanja, no suočavanje s pogreškama može donijeti oslobađanje. Ako je moguće, iskreno se ispričajte osobi koju ste povrijedili i pokušajte se iskupiti. Iako ne možemo kontrolirati reakciju druge osobe, čin traženja oprosta često je dovoljan da sami sebi oprostimo.
6. Očistite um i tijelo
Kad vas obuzme osjećaj krivnje, jednostavna radnja poput tuširanja može pomoći. Prema istraživanju iz 2011. godine, čin čišćenja tijela može privremeno ublažiti osjećaj krivnje. Provedite nekoliko trenutaka brinući se o sebi. To može pomoći u pomaku perspektive i boljem sagledavanju sljedećih koraka.
Opraštanje sebi zahtijeva i vrijeme i strpljenje. Prihvaćanjem svojih osjećaja, promjenom perspektive i njegovanjem suosjećanja prema sebi, možete napraviti korak prema mirnijem i sretnijem životu.
