‘U Americi bih s mirovinom bio sirotinja, u Hrvatskoj i Grčkoj živim kao kralj’

Početkom 2000-ih, imao sam uspješnu karijeru u prodaji nekretnina. Bavio sam se hipotekama i vodio radijsku emisiju o nekretninama i financijama u Los Angelesu. Zarađivao sam dobre novce. Međutim, sve se promijenilo tijekom recesije 2008. godine. Ne znam što bi me uopće moglo pripremiti za takav strmoglavi pad.

Mnogi ljudi, ako imaju zdravstveni problem ili nenadani trošak, vrlo brzo ostanu bez ušteđevine. To se dogodilo i meni. Tijekom četiri godine, ispraznio sam svoje mirovinske račune, štednju i investicijske račune, smanjivši prihod s izdašnih šesteroznamenkastih iznosa na vrlo skromnu svotu. Kao i mnogi stariji ljudi, bio sam bliže beskućništvu nego što bih to volio priznati. To je mom egu jako teško palo jer nitko ne voli misliti da je sa 60 godina neuspješan i da je izgubio sve za što je radio cijeli život. Osobito kada su godine najveće zarade već iza njega.

Morao sam smanjiti troškove kako bih preživio. Budući da nikad nisam bio dosljedan u štednji, a troškovi života u Kaliforniji su rasli, znao sam da će mirovina biti teška. Shvatio sam da se moram presložiti kako bih preživio ostatak života.

Iako su mnoge stvari, poput ekonomije i klijenata, bile izvan moje kontrole, znao sam da mogu kontrolirati troškove, mjesto gdje živim i životni stil. Postao sam minimalist. Nakon 27 godina braka razveo sam se 2013. godine i preselio sam se iz velike kuće s četiri spavaće sobe vrijedne 700.000 dolara u sobu unajmljenu preko Airbnba u Costa Mesi u okrugu Orange, za oko 700 dolara mjesečno.

Nakon oporavka od recesije, nisam imao želju vratiti se u posao s nekretninama. Umjesto toga, pokrenuo sam konzultantsku tvrtku za video marketing. Ali život u okrugu Orange i dalje je bio skup pa sam počeo primati državnu mirovinu čim sam stekao uvjete, kako bih nadopunio prihode.

Odlazak iz Sjedinjenih Država bio je najlogičnija financijska odluka. To nikada nije bio moj cilj ili san. Dogodilo se slučajno kad sam 2016. godine bio pozvan kao konzultant za video marketing održati predavanje u Europi. Tijekom ta tri tjedna shvatio sam da su troškovi života izvan Sjedinjenih Država daleko povoljniji. Upalila mi se lampica.

Prodao je sve i otišao u nepoznato

S financijske strane, imalo je smisla preseliti se u inozemstvo. Također, želio sam nova iskustva i doživljaje. Uz to, znao sam da je moj konzultantski posao neovisan o lokaciji. S tadašnjom djevojkom, a sadašnjom suprugom, napustio sam Sjedinjene Države u veljači 2019. godine.

Prije nego smo napustili Kaliforniju, na garažnim prodajama prodao sam sve što sam posjedovao. Pored toga imao sam oko 8.000 dolara ušteđevine. Dodatno, primam 1.700 dolara mjesečno državne mirovine, a tada sam zarađivao još 1.000 dolara mjesečno od konzultacija i pisanja. Moja supruga je također primala alimentaciju pa je imala oko 1.100 dolara. Kad se zbroje troškovi najma, osiguranja, hrane, automobila, goriva i svih ostalih troškova, živjeli bismo na rubu siromaštva da smo ostali u Kaliforniji. Bio bih u lošoj financijskoj situaciji.

Sada živimo jeftino u mnogim zemljama. Kroz godine, supruga i ja živjeli smo u 43 zemlje u Južnoj Americi, Europi i Aziji, uključujući Albaniju, Bugarsku, Hrvatsku, Ekvador, Njemačku, Grčku, Italiju, Meksiko, Novi Zeland, Peru, Portugal, Rumunjsku, Slovačku, Sloveniju i Španjolsku.

Nekoliko čimbenika utječe na naš izbor gdje ćemo živjeti, a vrijeme je najvažniji. Nakon 40 godina života u južnoj Kaliforniji, hladno vrijeme nije za nas. Još jedan faktor su troškovi života. Trudimo se izbjegavati skupe destinacije poput Kopenhagena ili Francuske; inače bismo bili u istoj financijskoj situaciji kao u Sjedinjenih Država.

U Aziji obavlja liječenje

U Aziju smo stigli u studenom 2023. nakon leta iz Australije. Bili smo u Vijetnamu, Tajlandu i Baliju, a sada živimo u Kuala Lumpuru u Maleziji. Lijepo je mjesto za boravak. Puno hodamo, a temperatura je ugodna. Živimo u lijepom, velikom jednosobnom stanu s velikom kupaonicom, prekrasnim balkonom i lijepim pogledom. I sve to za samo 700 dolara mjesečno.

U Maleziju smo došli iz nekoliko razloga. Jedan od njih je što ovdje nismo puno boravili, a također i zbog toga što je vrlo povoljna kad je riječ o medicinskim troškovima. Mojoj supruzi treba operacija mrene koja bi u Sjedinjenim Državama mogla koštati između 4.000 i 6.000 dolara. U Maleziji je može obaviti za manje od 2.000 dolara.

Dok živimo u inozemstvu, sami se osiguravamo. Imamo američko zdravstveno osiguranje, ali smo odustali od nadoplate osiguranja za lijekove i liječničke preglede. To smo plaćali 170 dolara mjesečno, a praktički taj dio osiguranja nemoguće je koristiti izvan Sjedinjenih Država.

Bila je to dobra odluka

Odluka o preseljenju u inozemstvo bila je ispravna za jednog bejbibumera. Nedostaju mi neke stvari iz Sjedinjenih Država poput prijatelja i trgovina na koje smo navikli. Ali moja supruga i ja smo vrlo duhovni i prakticiramo zahvalnost. Stalno podsjećamo sami sebe koliko smo sretni što živimo ovakav životni stil.

Već smo isplanirali sljedeću godinu: bit ćemo u Maleziji do 22. prosinca, a zatim se vraćamo na Bali gdje ćemo dva mjeseca boraviti u hotelu na litici s pogledom na ocean za samo 26 dolara po noći. Nakon toga ćemo još dva mjeseca provesti na lokaciji za koju se još nismo odlučili, a potom se vraćamo za Europu.

U travnju letimo za Grčku kako bismo pokupili motocikl u obližnjoj Rumunjskoj. Nekoliko mjeseci ćemo voziti kroz Grčku, a zatim uzeti trajekt do Italije kako bismo istražili južnu Italiju, Siciliju, Maltu i Sardiniju. Nakon toga se vraćamo na Balkan na nekoliko mjeseci u istočnoj Europi, a zatim ćemo se vjerojatno vratiti u Aziju.

Mjesecima prije nego što smo napustili Sjedinjene Države, otvorio sam blog, Travel Younger. Cilj je naučiti svakoga starijeg od 50 godina kako pametno putovati. Prije nego što sam došao u Europu, primijetio sam da je mladima putovati vrlo lako. Rekao sam: “Moram naučiti putovati kao oni.”

Mnogi ljudi mojih godina počinju razmišljati “izvan okvira” i shvaćaju da s 3.000 dolara mjesečnog prihoda iz Sjedinjenih Država mogu živjeti nomadski i povoljno drugdje. Želim im pokazati da ovo nije svijet kakvim ga pamte od prije 50 godina. Osjećam da nas nova iskustva održavaju mentalno mladima.