Sami u starosti: ‘Djeca su mi otvoreno rekla da ne misle brinuti o meni’

“Uzdaj se u se i u svoje kljuse”, odgovorili su mnogi 79-godišnjoj ženi koja je na platformi Quora pitala hoće li umrijeti sama i bez čaše vode, jer nije imala djece i mala joj je penzija. Većina ljudi koji su joj odgovarali na tu temu, smatra da nema pravila niti garancije da će djeca biti ta koja će u starosti brinuti o nemoćnim roditeljima.

“Imala sam četvero djece, troje je živih. Dvoje od njih jasno je dalo do znanja da nisu spremni brinuti se o meni u starosti. Treće dijete želi pomoći, ali nije u mogućnosti. Imala sam sina koji je preminuo s devetnaest godina i upravo sam njega smatrala onim koji će mi biti podrška u starosti, a i sam je to govorio. No, nažalost, umro je. Stoga, razlika između imati djecu i nemati ih zapravo nije toliko velika ako vas ta djeca u starosti ne mogu ili ne žele podržati.”

“Imam zdravstvene poteškoće i svjesna sam da će vjerojatno doći vrijeme kad ću morati otići u dom za starije. To za mene nije kraj svijeta. Tamo će o meni skrbiti profesionalno osoblje, a eventualne probleme s njima nastojat ću riješiti kroz razumijevanje svojih prava i zakona koji me štite. Na meni je da se informiram i snađem se financijski, a ne na mojoj djeci. Spremna sam se zauzeti za sebe i preuzeti odgovornost za vlastitu budućnost. Tako mora biti, jer puno opcija nemam.”

“Više se nadam da će me posjećivati ljudi iz moje župe i prijatelji, nego djeca. Od njih i sada imam veću podršku nego od vlastite djece.”

U životu nema garancije

Oglasio se potom i jedan muškarac treće životne dobi. “Nisu sva odrasla djeca brižna prema svojim roditeljima. Moj bratić je u staračkom domu i dan za danom gleda kroz prozor, a njegov vlastiti sin se ne udostoji posjetiti ga. To je prava sramota. Moja supruga i ja posjećujemo ga kad god možemo, a ona mu uvijek ispeče kolače.”

“S druge strane, imamo jedan stariji bračni par s kojima smo bliski prijatelji i koje poznajemo već više od 30 godina. Oni nikad nisu imali djecu, ali su se sami pobrinuli za dane starosti. Kad su vidjeli da im mnogo toga kod kuće postaje teret, sve su prodali i priuštili si dobar starački dom u prirodi, koji nudi puno aktivnosti u kojima uživaju. Dobro su zbrinuti i ima ih tko njegovati kad su bolesni. Zadovoljno su jer su si tako posložili.”

Potom nastavlja: “Kad se djeca rode, ne piše ima na čelu da će se brinuti o nama. Neki ljudi žale što su imali djecu, ali drugi su sretni zbog toga. Supruga i ja smo sretni što ih imamo. Uvijek provjeravaju kako smo i zovu da vide treba li nam nešto.”

“No, nisu svi prošli dobro kao mi. Neka djeca, i sami svjedočimo tome, uopće ne brinu za svoje roditelje. Život je kocka, prijatelji moji. Imati djecu je kocka. Nitko ne može biti siguran kako će ispasti ili hoće li biti dobri prema mami i tati. Možemo dati sve od sebe da ih dobro odgojimo, i nadati se najboljem.”

U kakvom ste odnosu s djecom? Računate li na njih u starosti?