Povjerljivo
Razvod nije kraj: ‘Super sam s bivšom punicom, stvarno je moram pohvaliti’
Nakon razvoda, odnosi s roditeljima bivšeg supružnika često se zakompliciraju. No, tu je nemoguće sasvim podvući crtu jer djeca, odnosno unuci, ostaju važna obiteljska spona. Da doista ima pozitivnih primjera i lijepih odnosa s bivšim svekrvama i svekrom, ali i punicama i puncima, svjedoče ispovijesti onih koji su uspjeli očuvati bliskost i zajedništvo.
“Majka moje bivše supruge redovito dolazi k nama te me i dalje oslovljava sa ‘sine’. Kad smo se njezina kći i ja razilazili, osobno sam otišao k njoj i rekao joj što je na stvari. Bila je slomljena. Plakali smo, zagrlili se, i odlučili da to neće utjecati na blizak odnos koji smo izgradili tijekom godina. Želio sam da ona zadrži snažnu vezu s unucima i da to ne mora ovisiti samo o njezinoj kćeri. Htio sam da zna da ću i ja podržavati njezine susrete s troje unučadi. No, također sam, posve sebično, želio da bude dio i mog života”, napisao je ovaj zet na platformi Quora.
Potom nastavlja: “Nas dvoje smo različiti: ona je pobožna katolkinja, ja sam zakleti ateist. Ona je odrasla na selu, ja u velikom gradu. Ona čita Bibliju, mene zanima neuroznanost. Nije poduzetnica. Ona je skromna žena koja je pretrpjela nezamislive životne teškoće, a ipak je, na neki neobjašnjiv način, iz toga izašla s vedrim duhom. Umjesto da se zatvori, odlučila je još više otvoriti svoje srce. Voljeti, brinuti se i pokazivati nježnost prema svima u svojoj blizini. Kad sam dobio bebu s drugom ženom, dolazila je k nama i čak nam znala nešto skuhati. Ona je osoba kojoj mogu uvijek nazvati”, hvali svoju (bivšu) punicu.
“Ovim je postom želim pohvaliti. Vidim da se toliki ugledaju na uspješne poduzetnike, slavne osobe i sportaše. A što je s ljudima poput nje, koja je daleko od reflektora, a na tako značajan način dodiruju tuđe živote? Moja bivša punica bi svima trebala biti uzor”, napisao je zet kakav se rijetko viđa.
Godine tišine do pomirenja
Svoju ispovijest potom je napisala jedna bivša snaha, koja nije prošla tako dobro. Trebale su proći godine dok obitelj njezinog bivšeg supruga ne shvati tko je kriv, a tko u pravu. “Moj bivši suprug bio je nasilan. Njegova majka ga je branila. Njegova braća i sestre su svjedočili zlostavljanju, ali me ni oni nisu obranili. Godinama sam nosila teret boli i traume zbog svega toga. Voljela sam njegovu obitelj kao svoju, ali su se uslijed razvoda okrenuli protiv mene. Što sam i mogla očekivati? Ipak, srce mi je bilo slomljeno jer sam ih voljela”, opisuje još jedna ranjena žena.
Godinama kasnije, sasvim slučajno, srela je bivšeg svekra. “Rekao mi je da ga je sram zbog vlastitog sina i da bi volio izgraditi odnos sa svojim unukom, ali da to ne može postići sam. Priznao je da je ‘progledao’, te da me sada razumije. Pristala sam pomoći njegovoj obitelji da se vrate u život mog sina, svog unuka, ali i da se uključe u moju novu obitelj. Iako sam se ponovno udala i imala još djece, svekar i svekrva, ali i braća i sestre, na kraju su bili srdačni prema cijeloj mojoj obitelji. Oni mene nisu zlostavljali, a to je ipak obitelj mog sina. Kako bih mogla odbiti obitelj svog djeteta?” napisala je bivša snaha.
“Zajedno smo provodili blagdane, rođendane i proslavu mature. Što god smo mislili da bi pomoglo izgraditi još ljepši odnos između njih, činili smo. Moj bivši muž bio je sklon izoliranju. Njegova nova supruga nije imala nikakav odnos s njegovom obitelji. Kad je njegov otac preminuo, nisam znala trebam li ići na sprovod, zbog bivšeg muža i njegove druge žene. Moj sin je već bio odrasla osoba i mogao je ići sam, oca ionako nije vidio godinama. Na kraju sam odlučila ne ići”, priznaje.
Svekrvine riječi pune ljubavi
“Nekoliko minuta nakon moje odluke, nazvala me bivša svekrva, plačući. Rekla mi je da me voli, kao što me volio i njezin pokojni muž. Ispričala se što mi nije vjerovala prije mnogo godina, jer je sada vidjela vlastitim očima da je njezin sin nasilan. Svjedočila je njegovom zlostavljanju još nekoliko žena nakon mene. Osjetila sam kao da će mi srce eksplodirati. Plakala sam, ali ne zbog isprike, već zato što mi je rekla da me voli”, svjedoči.
Otišla je na sprovod. “Došao je i moj bivši suprug, iako je prije prijetio da se neće pojaviti. Odbila sam poziv na ručak nakon sahrane, ne iz obzira prema njemu, već iz poštovanja prema njegovoj novoj supruzi. Nekoliko dana kasnije smo se moj sin i ja ponovno sastali s obitelji mog bivšeg, a njegova sestra i ja skuhale smo ručak za sve. Eto, moguće je ostati u kontaktu, ali to treba činiti s poštovanjem”, riječi su snahe koja je znala oprostiti i upravo je zbog toga koračala sunčanom stranom života.
A kakve odnose imate s roditeljima bivšeg supružnika? Povjerite nam se u anonimnom pismu.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!