“Imam rak i uskoro ću proći mastektomiju zbog raka dojke. Osjećam da me obuzima sve veća ljutnja, koja je za mene oduvijek bila emocija s kojom se nisam najbolje nosila. U prošlosti sam je potiskivala i okretala prema unutra, što je rezultiralo lošim raspoloženjem. Međutim, sada osjećam kao da sva ta ljutnja dolazi po mene. Inače je moj uobičajeni mehanizam suočavanja s negativnim emocijama trčanje, no to sada neko vrijeme neću moći raditi. Mislim da ću morati proći kroz ljutnju i izaći s druge strane, ali se bojim”, anonimno se psihoterapeutkinji obratila uplašena žena.
Potom piše: “Znam da su strah i ljutnja povezani. Brinem kakve će posljedica ova ljutnja ostaviti na meni, jer poznajem i druge ljutite žene i vrlo su negativne. Osim toga, brinem se za svoje voljene jer ne želim da ih moja ljutnja plaši. Uostalom, ne želim postati osoba oko koje se mora hodati kao po jajima. Ono što želim znati je kako prepoznati i osjetiti svoju ljutnju na razuman način i kako je mogu postupno ublažiti, umjesto da riskiram da se nagomila i proguta me.”
Budite i ljuti!
Psihoterapeutkinja Philippa Perry odgovorila joj je javno. “Društvo je dugo nametalo dvostruke standarde gdje se od žena očekuje da potiskuju svoju ljutnju, dok im je dopušteno pokazivati tugu ili ranjivost. Muškarcima se, s druge strane, dopušta da budu ljuti, ali ih se odvraća od pokazivanja tuge ili suza. Iako intelektualno razumijemo da su ti stereotipi zastarjeli, oni i dalje postoje i utječu na naš odnos s tim emocijama.”
“Ljutnja se često stigmatizira, osobito kod žena, gdje se izražavanje ljutnje smatra sramotnim. Ne dopustite da vas ova stigmatizacija obeshrabri. Ljutnja je potpuno normalan i prirodan odgovor na ono što proživljavate. Iz vašeg pisma proizlazi se da ste u djetinjstvu imali grozne uzore od kojih ste učili kako ljutnju usmjeriti na produktivan i neškodljiv način. To vas je natjeralo da je vidite samo kao nešto loše.”
“Sada je vrijeme da promijenite svoj odnos prema ljutnji! Mislite na nju kao na dio sebe koji vas najviše voli. Vaša ljutnja brine o vama, želi vas zaštititi, govori vam što vam je potrebno, pokazuje vam što želite. Ljutnja je dobra. Ima lošu reputaciju jer nismo svi naučili kako je sigurno i konstruktivno usmjeriti, ali vi to možete učiniti, a prvi korak je zapamtiti da je vaša ljutnja na vašoj strani. To je korisna emocija, signal da se unutar vas događa nešto važno, poruka koja zahtijeva pozornost, a ne potiskivanje. Potiskivanje ljutnje može dovesti do lošeg raspoloženja, kao što te već doživjeli. Imate dobre ljude oko sebe, voljeni ste, ne morate toliko truda ulagati u igranje finoće”, navodi terapeutkinja.
Mjerite razinu svoje ljutnje na skali od 1 do 10 i u skladu s tim reagirajte. Kod razine 1 mirno postavite granicu, poput: “Ne, ne želim podleći ljutnji.” Kod razine 2 možete reći: “Kod si pošla ljutnjo moja? Zaustavi se!”
“Kako se razina ljutnje pomiče prema gore, izražavanje ljutnje postaje očiglednije pa i ono što kažete mora biti odlučnije. Jer, ako dođete na razinu 10, ljutnja će eksplodirati i postati destruktivna. Cilj je vježbati prepoznati i izraziti ljutnju kada je na nižim razinama. Priznavanjem prvih nagovještaja ljutnje, često ćete uz afirmacije moći spriječiti da bijes eskalira na 10. Nastavite s ovom praksom jer što više izražavate nisku razinu ljutnje, više ćete osjećati da imate sve pod kontrolom. Suočavanje s početnom ljutnjom osloboditi će vas pritiska prije nego što eskalira”, savjetuje Perry.
“Upoznajte svoju ljutnju. Primijetite gdje je osjećate. Gdje vas najviše ‘stegne’? Tako ćete ljutnju lakše prepoznati na samom početku. Pokušajte i pisati, dopuštajući ljutnji da nefiltrirano teče po papiru, tako ćete negativne osjećaje pretočiti u riječi. I umjetničko izražavanje može biti transformativna metoda za upravljanje ljutnjom, ako riječi zakažu. Pokušajte sa slikanjem – platno obojite u blijedo ružičastu i na njega izlijte posudicu s crvenom bojom. Mogli biste se iznenaditi učinkom.”
“Frustrirajuće je što ne možete trčati neko vrijeme i to je još jedna stvar zbog koje se možete ljutiti. Ali, čak i nešto tako jednostavno kao što je udaranje u jastuk može vam pružiti fizički izlaz za energiju koja dolazi s ljutnjom.”
“Otvoreno razgovarajte s bliskom ljudima. Neka znaju koliko se teško borite s ljutnjom koja vas obuzima. Recite im da ne moraju oko vas hodati kao po jajima, nego da vam treba malo više pažnje i obzira zbog svega kroz što prolazite”, zaključuje psihoterapeutkinja Philippa Perry.
