Draga Ksenija: Sin i snaha nas vrijeđaju jer smo vegetarijanci

Draga Ksenija, već sedam godina suprug i ja smo etički vegetarijanci. To nije samo prehrambena odluka, već način života koji duboko odražava naše vrijednosti i uvjerenja. To naše spiritualno buđenje počelo je tijekom ljetovanja u Indiji i raslo je kroz druženja s našim prijateljima. Konačno je poprimilo svoj sadašnji oblik kad smo u Zagrebu pohađali radionice nakon kojih smo odlučili njegovati naše duše i više ne jesti životinje. Sve nas je vodilo k tomu.

Ipak, moj sin i snaha uopće ne poštuju naš odabir. Najviše nas boli to što se sin pravi kao da uopće ne čuje bilo što vezano uz naš način života. Svaki put kad dođemo k njima, nude nas narescima i mesom, kao da smo mi mala djeca koja ne znaju što rade. Sada čak otvoreno traže da unuci kuham mesne obroke kad je kod nas.

Duboko me to vrijeđa. To je otvoreni nedostatak poštovanja prema meni i mom suprugu. Kako im objasniti da ono što rade nije ni lijepo ni u duhu poštovanja? Kako im pokazati da je ono što rade neprihvatljivo? Svjetlost

Ksenijin odgovor: Možda ne shvaćaju da vas vrijeđaju

Draga Svjetlosti, sedam godina dosljednog življenja prema načelima etičkog vegetarijanstva zaslužuje priznanje. Čestitam vam. Meni nije pošlo za rukom, ali razumijem o čemu govorite i jasna mi je vaša frustracija.

Važno je pokušati razumjeti odakle dolazi otpor koji vam, uz podršku snahe, sin pruža. Vjerujem da oni nisu jedini koji odmahuju rukom na vaše novopronađene životne vrijednosti. Ljudi, uglavnom, ne žele da se njima drage osobe drastično mijenjaju, pogotovo kad ih u tim promjenama ne mogu ili ne žele pratiti.

Moguće je da vaš sin osjeća da se kroz vašu promjenu udaljavate od njega i njegove obitelji. Ignoriranje vaših načela može biti nesvjestan pokušaj da vas vrati u “stare okvire”, u onu ulogu majke koju je možda oduvijek poznavao. Ta majka je kuhala meso. Možda čak ni nije svjestan da vas svojim ponašanjem vrijeđa, već reagira iz straha da se vi i vaš suprug kroz vegetarijanstvo emocionalno i fizički udaljavate.

Mirno i jasno mu kažite kako se osjećate zbog njegovog ponašanja. Naglasite da ga ne želite prisiliti da prihvati vaše stavove, već da samo očekujete poštovanje prema vašim izborima, kao što vi poštujete njegove. Također, mogli biste mu pokušati objasniti da vaša odluka o etičkom vegetarijanstvu nije usmjerena protiv njega ili njegove obitelji, već da predstavlja osobno uvjerenje koje vas obogaćuje i koje je vaša potreba. Takav apel na njegov razum trebao bi uroditi plodom i ugodnijim suživotom.

I mala opaska za kraj: Imate pravo sinu i snahi reći da unuci nećete kuhati meso i da je možete dobro i kvalitetno nahraniti vegetarijanskom prehranom. Ali, ni za živu glavu, nemojte pokušavati dijete nagovoriti na vegetarijanstvo protivno volji njenih roditelja. To bi bio put u katastrofu. Ksenija