Draga Ksenija, prijateljica i njeni unuci će me otjerati u ludnicu. Imam odraslu djecu i unučad, ali da budem iskrena, izgubila sam interes za malu djecu. Prošla sam sve to, odgajala svoje klince, prošla faze pelena, vrtića, dječjih nestašluka, škole… Sada želim samo svoj mir, uživam u čitanju knjiga i dobro organiziranoj kući. Ovo zadnje mi je jako važno s obzirom da su moja djeca bila kaotična. Postigla sam red u svom životu i kući tek kad su se djeca osamostalila.
Moja prijateljica, s druge strane, stalno govori kako je zaljubljena u malu djecu. Čak i kada je nazovem radi nekih bezveznih dogovora, ona je u stanju sve okrenuti na monolog o unucima koji bi trajao sat vremena da joj ne kažem da imam posla. Najviše se grozim kada s unucima dolazi na kavu. Te posjete su prave male katastrofe, a kuća mi se pretvori u kaos.
Ta djeca su razmažena derišta kojima je sve dopušteno. Zadnji put su mi izmrvili čokoladu po tepihu i napravili fleke. Nisu ih do kraja skinuli ni u servisu za pranje tepiha. A što je najgore, ona to sve gleda s osmijehom i samo odmahne rukom, kao da je to divljanje i uništavanje skroz normalno. Ja bih barem ponudila platiti čišćenje da sam na njenom mjestu, no njoj to ne pada na pamet. Zna da ne volim djecu, to nije tajna. Ali kao da joj je baš svejedno. Uđe s njima u moju kuću, zna što će se dogoditi, i ponaša se kao da je moj životni prostor njeno gumno. Što mogu napraviti? Imam Tanke Živce
Ksenijin odgovor: Svi želimo čistu i urednu kuću
Draga Imam Tanke Živce, ovdje vidim dvije stvari. Prvo, ne volite malu djecu i to je legitimno. Iako mislim da ste se krivo izrazili, a tu grešku ćete platiti bezbrojnim osudama i uvredama koje će na vas sasuti “savršene bake” na društvenim mrežama. Vjerojatno se radi o tome da nemate potrebu za djecom. Druga stvar je da vam unuci vaše prijateljice, pod njenom paskom, rade nered po kući. Te dvije stvari nemaju veze jedna s drugom jer čak i da se rastopite svaki put kad vidite dijete, to ne znači da tuđa djeca trebaju divljati po vašem životnom prostoru.
Razumijem što želite reći kad kažete da je nakon godina roditeljstva i podizanja vlastite djece, vaša kuća napokon postala mirno i uredno mjesto. Svi koji imaju djecu znaju o čemu govorite. Ali, razlika između “ne voljeti djecu” i “ne željeti kaos u svom domu” je velika. U svojoj kući imate pravo zahtijevati poštovanje reda i vaših pravila, a vaša prijateljica, bez obzira na to koliko voli svoju unučad, to bi trebala znati. Nije problem u djeci, nego u njoj.
Vaša prijateljica možda nije svjesna da vam takve posjete stvaraju stres. Ili možda jednostavno podrazumijeva da, kao njena bliska prijateljica, automatski dijelite njezinu ljubav prema unucima. Neke bake su zaslijepljene svojim unucima i ne rasuđuju razumno. Dapače, čak se i hvale s tom svojom zaluđenosti. Ipak, važno je da s njom otvoreno razgovarate. Nema potrebe da ulazite u detalje o tome volite li djecu ili ne, već jednostavno objasnite kako vas te situacije iscrpljuju i da biste voljeli da se vaši susreti odvijaju u mirnijim okolnostima – bilo bez djece, bilo na nekom neutralnom mjestu.
Ako mislite da bi takav razgovor izazvao prekid vašeg prijateljstva, drugi puta, kada se najavi, kažite joj jednostavno da u najavljeno vrijeme nećete biti kodu kuće. Odmah zakažite kavu idući dan u kafiću ili trgovačkom centru. Nakon trećeg puta shvatit će i sama. Ovo je opcija koju bih i sama odabrala, jer, prema onome što ste napisali, radi se o prijateljici kojoj nije pretjerano stalo do vaših osjećaja i vašeg mira.
Ako pak niste spremni na niti jednu od ovih opcija, a želite se družiti s bezobzirnom prijateljicom, ne ostaje vam ništa drugo nego trpjeti. Djeca ionako brzo rastu pa uskoro neće ni htjeti s bakom obilaziti bakine prijateljice.
Pišite Kseniji!
Želite li anonimno postaviti pitanje i posavjetovati se s našom kolumnisticom i životnom savjetnicom Ksenijom Habunek ili samo ispričati svoju priču i viđenje ove teme, možete to učiniti putem internetskog obrasca klikom na ovu poveznicu.
Ostala pitanja i Ksenijine odgovore potražite na ovoj poveznici.
