Prati nas

Povjerljivo

Ponos i predrasude

‘Baka je tvrdoglava i ne da se u dom, kako je natjerati?’

Odlazak u dom za stare i nemoćne znači posve novi život. Neki se na njega priviknu i procvjetaju, dok drugi postanu duboko nesretni. Problem nastaje kada obitelj više ne može brinuti o svom onemoćalom članu, a on uporno odbija smještaj u instituciju.

Objavljeno

|

Gospođa Štefica, u mirovini, ističe duševni mir kao prioritet unatoč nebrizi za penziju i zdravlje. Njezin susjedski odnos obilježen je neprijatnostima poput paljenja trave, kokoši na dvorištu i zaboravljenih mačaka. Unatoč godinama prijateljstva, razumijevanje je sve manje. Multitalentirana susjeda, sada usamljena, izgubila je svoj šarm. Komunikacija s njom ograničena je na osnovno, dok se gospođa Štefica brine za njezinu dobrobit.
ilustracija: S. Bura/mj

“Baka je jako zajebana i ne želi u dom.” Riječi su to korisnika Reddita iz Hrvatske koji se zajednici požalio da se obitelj više ne može svakodnevno brinuti o baki koja, da to želi, već sutra može dobiti mjesto u domu.

“Kako je uvjeriti da će joj tamo biti bolje? Gledali smo domove i uvjete u kojima bi bila smještena. Stvarno su odlični. Ali ne! Ona ne želi i odbija uopće razmišljati o tome. Čak smo s njom obišli jedan dom, ali ona i dalje tvrdi da joj je bolje samoj. A nije. Zanima me ima li itko slično iskustvo? Kako bi se ovo moglo riješiti? Ne možemo je prisilno smjestiti u dom, a s druge strane financijski više ne možemo brinuti o njoj na ovaj način”, zavapio je unuk.

Djed je shvatio na teži način, ali sad mu je dom super

“Mi smo imali isti problem s djedom. Rastali su se on i baka još prije sto godina. On je živio sam, ali došlo je do toga da više nije mogao ići u dućan zbog problema s leđima, nije se mogao ponekad ni dignuti i slično. No, nikako mu nije ulazilo u glavu da više ne može sve sam”, odgovorila mu je redditorica Anica.

tekst se nastavlja ispod oglasa

“Par ljetnih mjeseci išli smo mu u dućan i kuhali ručak, ali pobogu, mi klinci smo krenuli u školu i nije imao tko dolaziti kod njega, a on to nije shvaćao. Zato smo, vrlo bezobrazno, prestali dolaziti svaki dan. Dolazili smo jednom tjedno. To je bilo ružno od nas, znam, ali morao je shvatiti da ne možemo doći kad god se njemu prohtije. Nakon nekoliko tjedana je shvatio i na kraju posustao. Sada mu je u domu bolje nego kad je bio u stanu”, zaključila je.

Istom se taktikom poslužila i redditorica pod imenom Južna, ali to je bio vrlo opasan poduhvat. “Mi smo tako smanjili dolaske u nadi da će baka sama izraziti želju za odlaskom u dom. No, u tom je razdoblju skoro zapalila kuću. Zaboravila je da je nešto stavila kuhati, s krpama pokraj vatre. Ljudi u starosti jako teško mijenjaju navike i rutinu, a posebno im teško pada napuštanje prostora koji je pun sjećanja”, dodala je.

Baka je umrla nesretna

Korisnica Crispin, također iz Hrvatske, prisjetila se šoka koji je dom bio za njezinu bolesnu baku. Naime, baka je dobila zloćudnu bolest pa su je smjestili u privatni dom gdje je imala medicinsku skrb. “Imala je više od 80 godina i jednostavno se više nije mogla brinuti za sebe. Glavni okidač bio je kad je pala s kreveta i cijeli dan nitko nije znao da je pala, sve dok susjeda nije slučajno došla obići je. Mi živimo u drugom gradu.”

“Na kraju je provela posljednjih nekoliko mjeseci svog života u maloj, praktički bolničkoj, sobi. Svaki put kad bismo došli u posjet, a to nije bilo toliko često, molila nas je da je odvedemo kući kako bi mogla umrijeti u svom domu. Cijeli svoj život provela je u toj kući, tako da mogu zamisliti njezinu patnju. Moraš razumjeti i njih”, napisala je Crispin.

Zanima nas vaša priča

Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!


tekst se nastavlja ispod oglasa
.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.