Prati nas

Povjerljivo

Namijenjene uloge

‘Upomoć! Ne osjećam se kao tipična baka, nešto nije u redu’

Razapeta između stvarnosti i uloge koju joj je namijenilo društvo, baka osjeća veliko grizodušje. No čini se da za to nema razloga.

Objavljeno

|

Kolumnistica Ashley C. Ford dijeli iskustva žene koja se teško miri s tradicionalnom ulogom bake. Iako voli svoju obitelj, ne osjeća potrebu biti prisutna u životima unuka, što izaziva osjećaj krivnje. No, savjetnica je potiče da se oslobodi tih očekivanja i uživa u svom životu.
ilustracija: S. Bura/mj

Tradicionalna uloga bake i ono što nam život donese – često se razlikuju. No malo tko o tome želi govoriti javno. Jedna se takva baka javila kolumnistici magazina Slate Ashley C. Ford.

“Žena sam koja nikada nije imala poseban interes za bebe ili djecu. Ne mrzim ih, ali nikada nisam osjećala stvarnu želju da budem u njihovoj blizini”, piše ova čitateljica. Dodaje da su je religija i društvo usmjerili prema tome da će jednoga dana ipak imati djecu.

“Često su mi govorili da ću, kada budem imala svoju djecu, voljeti ih izvan granica razumljivoga. Suprug je želio djecu, a ja sam se složila jer sam, kao što sam već rekla, uvijek pretpostavljala da je roditeljstvo dio odraslog života”, napisala je.

Oglas

Kada joj se dogodilo majčinstvo, bila je to obaveza koja ju je ispunjavala. “Ali nikada nisam bila majka koja uživa u djeci. Voljela sam svoju djecu, ali ona nisu bila središte mog života, kao što je to kod većine majki koje poznajem. Zapravo, mogu iskreno reći da sam postala bolja majka kada sam našla posao na pola radnog vremena i radovala se dijelu dana koji bih provela izvan kuće.”

“Naša su djeca sada odrasla, i apsolutno obožavam ovu fazu praznog gnijezda. Moj suprug je moj najbolji prijatelj i volim provoditi vrijeme s njim radeći stvari u kojima uživamo zajedno. Dijelimo kućni ured, radimo na daljinu, dijelimo hobije i putujemo kad god je to moguće. Ovo je bila najbolja i najsretnija faza mog života do sada”, navodi čitateljica.

U međuvremenu je postala baka. “Suprug je potpuno zadovoljan time da budemo distancirani, neuključeni djed i baka koji s vremena na vrijeme navrate i donesu dar, ali ne prate svakodnevni život unuka. Iskreno, i meni to odgovara, ali osjećaj krivnje zbog toga me proždire. Sve bake koje poznajem obožavaju svoje unuke i žele provoditi što više vremena s njima. Stalno nailazim na članke o tome koliko djeca imaju koristi od bliskog odnosa s bakom i djedom te kako im može štetiti ako toga nema. Je li nešto sa mnom pogrešno jer ne želim biti uključena baka? Jesam li potpuno sebična?”

“Niste sebični, samo ste završili s određenim vrstama žrtvovanja. U tome nema ništa loše”, odgovorila joj je savjetnica Ashley C. Ford. “Razumijem da možda niste željeli djecu kao što to neki ljudi žele, ali priznajte si da se odradili svoju ulogu u onom dijelu roditeljstva kada su vas djeca najviše trebala. Prihvatite to i ponosite se svojim djelom. Koliko vidim, djeca se ne žale pa odbacite taj osjećaj krivnje i uživajte u životu”, kratko je odgovorila životna savjetnica.

Pišite Kseniji!

Želite li anonimno postaviti pitanje i posavjetovati se s našom kolumnisticom i životnom savjetnicom Ksenijom Habunek ili samo ispričati svoju priču i viđenje ove teme, možete to učiniti putem internetskog obrasca klikom na ovu poveznicu.

Ostala pitanja i Ksenijine odgovore potražite na ovoj poveznici.

Oglas
.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.