Povjerljivo
Umirovljenica Iva: ‘Samohrana sam majka dvoje studenata s 375 eura mirovine’
Kad se muka na muku lijepi, pa na obiteljske probleme dođe bolest koja za sobom vuče smanjena primanja, valja skupiti nadnaravnu snagu da se nastavi sa životom. Nadnaravnu snagu skupile su naše čitateljice koje su samohrane majke – unatoč teškim dijagnozama bore se zbog djece.
Lakše im je, pišu nam samohrane majke, kad s nekim podijele svoju bol, te nam svjedoče da im glavu iznad vode, dok se bore s najtežim bolestima, drže jedino djeca. To su one žene lavice koje ne odustaju čak kad fizički ne mogu više napraviti ni koraka.
Tešku sudbinu podnosi i naša čitateljica Iva. Ona nam objašnjava zašto je već sa 41 godinom života bila primorana umiroviti se. “Imala sam 39 godina kad sam operirana i nakon toga su uslijedila četiri ciklusa najjačih kemoterapija. Operacija je dugo trajala i živci se više nisu mogli spojiti. Trpim neuropatsku bol (bol uzrokovana direktnim oštećenjem živčanih struktura, op.a.) i nociceptivnu bol (bol uzrokovana direktnim oštećenjem tkiva)”, opisuje nam Iva.
Morfij i doplata lijekova
U svojoj borbi ova hrabra žena, piše nam, prima morfij preko flastera. “Uz morfij moram uzimati još četiri do pet vrsta lijekova koje koje moram platiti jer na papiru nemam dijagnozu za bol, a pomažu mi za obje vrste boli i moram ih uzimati”, napisala je.
U mirovinu je tako silom prilika, uslijed jedne od najtežih bolesti, otišla sa 41 godinom. “Imala sam 22 godine radnog staža. Moja mirovina danas iznosi 375 eura. Samohrana sam majka dvoje studenata. Pitam sve u Vladi kako bi oni živjeli s mojim primanjima. Sigurna sam da im djeca imaju veći džeparac od moje mirovine”, riječi su koje je gospođi Ivi bilo teško pisati, ali u želji za bolje sutra svjesna da se mora čuti glas malih ljudi.
Razumljivo je ogorčena jer umjesto da se posveti liječenju, teško bolesna strepi nad financijama i to ne zbog sebe, već poput svake požrtvovne samohrane majke, zbog djece.
“Željezna mama” s 220 eura mirovine
U svojim četrdesetima naša čitateljica, koja se u pismu simbolično nazvala “Željezna mama”, više nije mogla ni hodati. “U invalidsku mirovinu bila sam prisiljena otići već sa 48 godina, zbog stabilizacije kralježnice. Bila sam u iznimno teškom stanju, dovoljno je reći da mi kralježnicu danas drže dvije šipke od 40 centimetara, i 16 vijaka”, napisala je Željezna mama.
Iako njezina bolest zahtijeva stopostotnu posvećenost, ona nije jedina briga na plećima ove žene. Majka je studentice koju školuje i koja je sada, otkriva nam, na četvrtoj godini fakulteta. “Uz sve navedeno, i sve životne troškove, moja mirovina iznosi 220 eura. Kako preživjeti s tim, kako?” pita na kraju.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!