“Imam loša iskustva što se tiče rješavanja moje dvojne mirovine. Onkološki sam bolesnik, liječim karcinom debelog crijeva. Tri puta sam operirana, treći put prije mjesec dana, imam stoma vrećicu. Moja kalvarija sa zdravljem traje od 2017. godine”, piše nam gospođa Ana.
Umjesto da se fokusira na zdravlje, muku muči s malim primanjima, kao i sa sporom birokracijom. “U invalidskoj sam mirovini od 2019. godine, a nešto radnog staža ostvarila sam i u Sloveniji, točnije sedam i pol godina. Do danas nisam vidjela novac na ime mirovine od te države”, objašnjava.
“Ovih dana sam kontaktirala Sloveniju gdje su mi rekli da je naš HZZO bio dužan ispuniti određen obrazac i poslati im. Taj im obrazac nikad nije dostavljen, očajna sam. Radila sam skoro 38 godina, živim ovako bolesna od 330 eura mjesečne mirovine”, piše nadalje.
Nepotpuno informiranje
Dio strane mirovine na koji ima pravo, dobro bi joj došao, tim više što su joj potrebni lijekovi. “Evo, četiri godine ja nisam dobila ništa, ni eura. A osim što u Sloveniju nisu poslali obrazac, probleme imam i po drugim ustanovama kod nas. Naime, koga god pitam imam li pravo na besplatno dopunsko, prijevoz i neki dodatak, nitko mi ništa ne objašnjava, od liječnika opće prakse do djelatnica u zdravstvenom osiguranju. S obzirom na to da sam stalno pod kontrolama često putujem u Zagreb”, napominje.
“Strašno je i da mi moj liječnik jednom kaže da imam pravo na putni nalog, a drugi put opet nemam, a ne dobijem odgovor zašto je tome tako. Jednom mi odobre pratnju, drugi put već ne. Živim blizu slovenske granice i moram putovati 70 kilometara u Zagreb, to su sve izdaci”, opisuje nam gospođa Ana koja je 80-postotni invalid i svjedoči koliko naši umirovljenici bivaju psihički pogođeni i financijski oštećeni ako im se ne pruže cjelovite informacije.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
