Zanimljivo je pitanje A.B. iz Svetog Ivana Žabna postavila Pravnom savjetovalištu Sindikata umirovljenika Hrvatske (SUH). Naime, kako je navela, već duže od dva desetljeća brine o polupokretnom susjedu o kojem nitko drugi ne skrbi.
“Živimo na selu i on nema nikoga svoga, a ja sam mu prva susjeda pa mu znam oprati i donijeti skuhano, a i pospremiti kuću. Nisam potpisala nikakav ugovor, jer susjed to ne želi. Ipak, mislim da bi imala neka prava sada ili nakon njegove smrti, jer se dugo brinem o njemu i on ovisi o meni. Koja su moja prava i što da radim kako bih ipak imala nešto za sve ove godine brige o susjedu?” pita A.B.
“Vrlo je lijepo i pohvalno što se brinete za susjeda koji je invalid i nema nikoga svog. Vaša solidarnost može biti primjer drugima. Međutim, u smislu nekih prava koja biste ostvarili temeljem ovakve dugogodišnje brige, nemate nikakve pravne osnove”, odgovorili su pravnici SUH-a.
“To nije moguće samo temeljem usmenog dogovora, vaše solidarnosti i činjenice da se susjed ne može u potpunosti brinuti sam za sebe pa mu vi pomažete. Svakako biste trebali pokušati vaš status riješiti (i zaštititi se) u nekom pisanom dokumentu, prema ovim informacijama moguće je ugovorom o doživotnom uzdržavanju”, stoji u odgovoru.
Dobroj susjedi iz Svetog Ivana Žabno pravnici savjetuju da bi za nju možda bila najzgodnija oporuka kojom bi joj susjed ostavio imovinu, ako je ima. No, oporuka se do kraja života može mijenjati, a susjeda nema nikakvu zakonsku obavezu brinuti o susjedu. Zato bi možda najjednostavniji način bio da susjed plaća usluge koje mu A.B,. pruža.
“Opet ističemo da vam je potreban pisani dokument kako bi ostvarili neka prava, posebno nakon susjedove smrti. Korisno bi bilo da se posavjetujete i u Zavodu za socijalni rad o tomu koja prava ostvaruje susjed kao invalid i osoba koja nema nikoga te kako bi, vezano za to a u njegovu dobrobit, i vi mogli ostvariti neki status i neka prava u vašu korist”, zaključuju pravnici SUH-a.
