“Živim na putru i kruhu, ujutro uz malo kave s mlijekom, a navečer uz čaj. Ponekad mi snaha po sinu pošalje nešto kuhano i to imam za dva dana. Sin mi kupi i namirnice jer gotovo više ne idem u dućan. Ali, pola toga što donese na kraju bacim. Otkad mi je umro suprug, izgubila sam volju za sve. Sutra bih otišla za njim, da mogu. Ne uživam više ni u jedenju, a kamoli u kuhanju”, rekla nam je nedavno naša 83-godišnja sugovornica Darinka iz Zagreba.
O sličnim iskustvima svjedoče i ljudi koji o tome pišu na platformi Reddit, a sve ukazuje na to da su doista brojni stariji ljudi koji u poznijoj dobi prestaju kuhati. Razlozi za to su brojni, a najčešći su gubitak svrhe nakon smrti supružnika, usamljenost, dentalni problemi, oslabljen vid, teža bolest, depresija, bolovi.
Kruh i maslac od kikirikija
“Moja baka je živjela na tostu i čaju. Nije jedina jer nam je liječnik u polušali rekao da je to često kod samaca starije dobi i on to zove ‘dijeta s čajem i tostom’. Ne mislim da je tako kod svih, ali neki stariji ljudi imaju nisku razinu energije. Mnogi nakon smrti supružnika žive sami i kuhanje nutritivnih obroka čini im se kao gubitak vremena, pogotovo ako ne uživaju u kuhanju.”
“Također, stariji ljudi iz raznih razloga znaju imati slab apetit. Pred kraj života mojoj baki je bilo vrlo teško jesti, jedva bih je uspjela nagovoriti da pojede čak i malo sladoleda. Šalica čaja i malo tostiranog kruha s maslacem je ono što i mi jedemo kad smo bolesni i izgubimo apetit, zar ne? Ista stvar je sa starijima, samo što kod njih to traje”, nadovezala se jedna unuka.
“Čemu trud?”
Evo kako na temu kuhanja u dubokoj starosti gleda žena koja se u to uvjerila kod svojih predaka. “Ljudi, posebno žene koje su godinama kuhale za supruga ili obitelj, kad više nemaju za koga kuhati, često pitaju: ‘Zašto bih se trudio/la?’. Za mnoge je kuhanje bilo izvor radosti i ponosa samo kada su kuhali za druge. Bio je to njihov način iskazivanja ljubavi. Kad nemaju nikoga kome bi pokazali tu ljubav, čini im se nepotrebnim, uzaludnim, besmislenim. I skupim.”
“Također, kako stare, ljudi općenito jedu manje. Čak niti njihove kalorijske potrebe nisu tako visoke kao prije, kad su bili umno i fizički aktivniji. Kada se svi ti faktori spoje, mnogi stariji ljudi na kraju kuhaju odnosno jedu samo toliko koliko im treba da prežive”, napisala je.
I dalje kuham samo za sebe
Idući sudionik rasprave svjedoči suprotno. Njemu pak kuhanje daje smisao. No, on oduvijek živi sam pa nije doživio tugu koja obuzima one koji preko noći moraju sami sjedati za stol. “Cijeli život živim sam i volim kuhati za sebe pa ću vjerojatno to raditi i kad ostarim, ali potpuno razumijem zašto neki ljudi u osamdesetim i devedesetim godinama života žive na čaju i tostu. Upoznao sam ih nekoliko.”
“Roditelji jedu kao kraljevi”
“Moji roditelji su u srednjim 80-im godinama, a ja sam u srednjim 50-ima. Oni jedu kao kraljevi. Veliki dio dana posvete kupovini biranog povrća, mesa, sira i potom kuhaju. Još uvijek si sami peku kruh. Jedu bolje od mene, iako sam i ja gurmanka”, piše jedna sudionica.
Kuhanje je užitak
“Za mene ne vrijedi ona misao da se ne isplati i nema smisla kuhati samo za sebe. Imam 71 godinu i toliko volim eksperimentirati u kuhinji da si čak sama meljem brašno za kruh. Otkako sam prije pet godina otišla u mirovinu, svaki dan za sebe i supruga smislim nešto drugačije. Znam da postoje dostavljači hrane i da bezbroj restorana nudi hranu za van, ali mene ta opcija ne zanima. Sve dok mogu doći do svoje kuhinje, ne namjeravam prestati kuhati. Imamo jako male mirovine, ali jednom mjesečno se počastimo u omiljenom kineskom ili meksičkom restoranu.”
Čaj, tost, čaj, tost
“Moja baka bila je u devedesetima kad je prešla na ono što kod kuće zovemo američkom verzijom dijete, a to su čaj i tost. Artritis i fizička slabost bili su u njenom slučaju glavni krivi za to. Kuhanje je za nju bilo iscrpljujuće i bolno. Dali smo je u dom za starije. A moji roditelji su u sedamdesetima i jedu bolje nego ikad. Mama je oduvijek bila dobra kuharica, ali otkad su u mirovini, imaju još više vremena baviti se raznim kulinarskim trendovima”, piše unuka i kći.
Okusni pupoljci se mijenjaju
“Čitao sam da se s godinama okusni pupoljci mijenjaju i ne rade dobro kao kad smo mlađi. Navodno je to jedan od razloga zašto mnogi stariji ljudi toliko vole slatkiše, jer im još mogu osjetiti okus. Ima mi to smisla, uostalom, proveo sam dosta vremena sa starijima i oni nikad ne odbijaju desert”, piše ovaj sudionik.
“Tata vrti tri jela”
Potom se oglasio i jedan sin: “Moj tata ima 86 godina. Živi sam i kuha za sebe. Ne kuha nešto uzbudljivo, stalno vrti jedno te isto. Na tanjuru su mu stalno piletina ili govedina uz krumpir, salata, povremeno kiseli kupus, ponekad skuha i juhu. Često si uz to otvori staklenku kiselih krastavaca ili cikle. Zadovoljan sam što uopće hoće i to”, svjedoči.
Je li vam kuhanje užitak ili obaveza koju bezvoljno izvršavate?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
