Mirna: ‘U domu su puno obećavali, ali mama nije izašla živa, progoni me to’

Ne prestaju nam pristizati vaša svjedočenja o lošim iskustvima s domovima za stare i nemoćne, pogotovo kada je riječ o slabo pokretnim roditeljima koji su u ustanovama završili zbog nužne medicinske skrbi. Među onima koji su nam se javili je i naša čitateljica Mirna koja danas žali što je majku, silom prilika, smjestila u jedan privatni dom.

Kako nam je objasnila, majka je pala pa, iako ništa nije slomila, više nije mogla samostalno hodati. Kako je Mirna radila i veći dio dana nije mogla biti uz majku, zaključile su da je dom najbolja opcija. “Stavila sam je u prvi dom koji je imao slobodno mjesto. Naravno da sam prije toga otišla tamo pogledati i razgovarati. Bilo je obećanja tisuću. Činilo se čisto i uredno”, kaže nam.

No ono što se činilo idealnim, uskoro se pokazalo drugačijim. Nakon nekoliko dana, govori nam Mirna, majka joj se požalila da su sestre ljute i nervozne. Uskoro je to i sama uvidjela. “Pila je desetak lijekova, ali ih nije redovito dobivala. Primijetila sam to kad sam je posjetila u vrijeme kada uzima terapije. Pitala sam sestru što se događa, a ona mi je odgovorila da su lijekovi valjda potrošeni. Ali meni nitko nije javio da kod liječnika naručim nove”, žali se naša čitateljica.

Iako su prvi dan obećali da će je staviti u kolica i izvesti na dvorište na zrak, nikada to nisu napravili. Majka kako je ušla u dom, više nije vidjela ni sunca ni mjeseca. U tri tjedna koliko je bila tamo, nisu zvali liječnika da je obiđe, a trebao je, govori nam nesretna kći.

“Glas je bio sve tiši i tiši”

“Davali su mi samo obećanja. Nemaju u domu klimu, a osmi mjesec je bila paklena vrućina. Odgovorili su mi da stari ljudi vole toplinu. Nakon svih tih saznanja odlučila sam je dovesti kući i snalaziti se kako znam i umijem. Tada je u dom stigla crijevna viroza. Vrata su za posjetitelje zatvorena. Tjedan dana nisam mogla do nje, samo sam razgovarala s njom na mobitel.”

U tih tjedan dana, kaže nam, majčin glas je postajao sve slabiji i slabiji. Pokušala je razgovarati s osobljem. Rekli su joj da majka odbija hranu. “Reli su mi to ljutito kao da mama ne jede iz zločestoće. Nakon toga više se nisu željeli javljati na telefon. A mamu nisam mogla dobiti na mobitel”, dodaje. Na kraju je zvala vlasnicu doma s namjerom da inzistira na dolasku liječnika. S druge strane je samo čula: “Žao nam je, vaša majka je umrla.”

“Do kraja života će me progoniti to što nisam prije reagirala. Ona nije bila bolesnik za kojeg se očekivalo da će umrijeti skoro. To je bila žena koja samo nije mogla stati na noge. Što se odigravalo u domu u tih tjedan dana dok nisam imala pristup tamo, ostat će tajna. Svi vi koji volite svoje roditelje, nastojte da vam dom za starije bude zadnja opcija u životu, to je moje gorko iskustvo”, poručuje naša čitateljica Mirna.