Posljednjih dana pukao je glas i preko granice naše zemlje: da se u Hercegovini djeci ukazala Gospa. Vijest je toliko pobudila zanimanje vjernika i radoznalaca, da se već danima tisuće pobožnika i znatiželjnika slijevaju u malo selo Međugorje nedaleko od Čitluka. Mnoštvo, koje je na neke dane premašivalo brojku od deset tisuća, začepilo je uske ceste hercegovačkom kamenjaru. Mnoge skupine stižu specijalnim autobusima.
Šestero mladih iz Međugorja, dva dječaka i četiri djevojke (jedna od njih živi u Sarajevu), u dobi od 8 do 16 godina svjedoče da su od srijede 24. lipnja na blagdan Ivana Krstitelja pa do 3. srpnja vidjeli Gospu i razgovarali s njom svaki dan osim četvrtka 2. srpnja. Tvrde da im se Gospa ukazivala svakog dana u 18:30 sati, odjevena u sivu haljinu, koja seže preko nogu, s bijelim plaštem, vijencem od zvijezda i prekrivenim djetetom u naručju. Gospa da se pojavljivala u svjetlu a iščezavala zajedno sa svjetlom odlazeći uvis.
Odmah sljedećih dana narod se počeo skupljati na Podbrdu gdje su djeca čekala viđenja. Djeca tvrde da su svaki put razgovarala s Gospom i postavljala joj pitanja. Tako je za prvih viđenja mali Jakov Čolo (8 godina) pitao gospu za malog Danijela koji leži paraliziran. Gospa je, kažu djeca, odgovorila neka roditelji čvrsto vjeruju pa će dijete ozdraviti. Tvrde očevici da je Danijelu postajalo bolje, ali Danijela ni njegove roditelje nismo mogli pronaći jer su navodno pobjegli na more pred mnoštvom radoznalih hodočasnika koji su počeli opsjedati kuću.
Nakon te vijesti i tvrdnje djeda Joze Vasilja, pokojnoga Jakova, da je ozdravio na zagovor Gospi umivši se vodom u kojoj je bilo cvijeće s mjesta Gospina ukazanja, da bolje vidi nakon dvogodišnjeg sljepila na oba oka, počeli su stizati na Podbrdo mnogi bolesnici tražeći od Gospe utjehu.
Cijeli dan i do kasno u noć narod je bdio, molio i pjevao marijanske pjesme. Budući da je bolesnima i starima bilo teško penjanje na brdo, djeca kažu da su pitala Gospu da li bi pristala da se pobožnosti i ukazanja presele u župnu crkvu koja je veoma prostrana. Rekoše da je Gospa na to pristala
Glas Koncila, 12. srpnja 1981. godine
Još uvijek narod preko dana i do kasno u noć hodočasti na brdo Podbrdo (majke s bolesnom djecom u naručju, djevojke s buketima cvijeća, ljudi na štakama itd.), a svako predvečerje u 18 sati narod se skuplja u crkvi, ondje pjevaju Gospine pjesme, mole se i slave misu.
Premda se Gospa, kako tvrde djeca, posljednji put javila u petak, 3. srpnja, u sljedeću nedjelju se sabralo oko 8000 hodočasnika iz Splita, istočne i zapadne Bosne, Crne Gore i Srbije. Narod se ispovijeda, pričešćuje, a mnogi strogo poste živeći o kruhu i vodi, moleći za mir, na što je, kako djeca kažu, Gospa pozivala. U svim Gospinim porukama — kako ih ti mladi prenose — ističu se ove vrijednosti: izmirenje među ljudima i vjerovanje i pouzdanje u Boga.
Dok su državne vlasti pokazale razumljivu pozornost prema neuobičajenim pokretima mnoštva, crkvene vlasti, dosljedne redovitoj praksi u sličnim prilikama, ostadoše u stavu kritičkog promatranja. (Mijo Gabrić)
