Kći je ostavio muž, sad s unukom visi kod nas. Ne možemo više, kako joj reći?

Roditelji koji ne žele povrijediti kći i pružaju joj pomoć nakon razvoda, iako im njezine danonoćne posjete već nagrizaju mentalno i fizičko zdravlje, obratili su se za pomoć životnoj savjetnici koja odgovara javno za The Guardian.

Tako ova majka, koja se bori s unutarnjim sukobima, piše: “Našu je kćer napustio suprug, a ostavio joj je i njihovo sedmogodišnje dijete. Od tada svaki dan s unukom dolazi kod nas i tvrdi da ne može biti sama. Često ostaje i preko noći. Za mene i mog supruga to je užasno iscrpljujuće. Uopće više nemamo mira ni vremena za sebe. U kasnim smo šezdesetima i to nam nikako ne odgovara.”

“Jako volimo svoju kćer i unuka i želimo im pružiti podršku koliko god je u našoj moći, ali ovo je prešlo sve granice. Posljednji put kad sam s njom razgovarala s kćeri o tome, nije me ni pokušala razumjeti. To je shvatila kao da je ne volimo i da je odbacujemo. Trebam vašu pomoć.”

I ranjene životinje se sakriju

Odgovor životne savjetnice, inače i profesorice etike Eleanor Gordon-Smith, glasi: “Jedna stvar koja mi upada u oči iz vašeg pisma jest to, da se vaša kći mora osjećati jako ugodno s vama kad kod vas želi biti u najtežim trenucima u životu. Znate da se i ranjene životinje ponekad sakriju. dakle, slično kao i životinje koje se povuku kad su povrijeđene, vaša kći nalazi utočište u vašem domu, što je odraz vašeg odnosa, karaktera i roditeljstva te potvrda koliko se uz vas osjeća sigurno.”

“Pitam se hoće li dio ovog problema s vremenom ipak izliječiti sam dr. Vrijeme. Shvatite da je ona doživjela šok koji pogađa samu srž njezinog identiteta: do jučer je bila supruga, dijete je imalo dva roditelja koja su dijelila odgovornost, još jučer je planirala obiteljski život. Trebat će joj vremena kako bi usvojila nove identitete: razvedena žena, samohrana majka, planerica potpuno drugačije budućnosti.”

“Ima mi smisla da se sada želi vratiti identitetu koji najdulje poznaje i s kojim je najsigurnija: identitetu vašeg djeteta. I sada, kad se mora suočiti s odgojem vlastitog djeteta na potpuno drugačiji način nego što je planirala, možda želi ponovno pronaći svoj vlastiti obrazac za ljubav i obitelj. Kad joj uskoro ti novi identiteti i promjene postanu manje šokantni, možda će se prirodno opet odvojiti od vas. Sasvim je razumljivo, međutim, da želite malo ubrzati taj prijelaz.”

Preuređujte s njom

“Jedna mala strategija mogla bi biti da joj pomognete da malo preuredi svoj dom kako je ondje ne bi sve podsjećalo na njega. Počistite s njom taj prostor, preuredite ga malo, izbacite nešto i dodajte neki novi komad namještaja, ukratko, učinite da se tamo osjeća kao da je to sada njezino malo gnijezdo. Kad bude mogla provoditi više vremena tamo, mogli biste predložiti da je posjećujete kod nje. Tako možete povući granice oko provođenja zajedničkog vremena.”

“Možete li uključiti i druge bliske ljude u tim za podršku? U trenucima, neposredno nakon krize, okrećemo se odnosima koji su nam maksimalno poznati i minimalno zahtjevni. No, to obično bude vrlo mali broj ljudi. Možete li s nekim podijeliti teret tako što ćete ga neprimjetno zamoliti da joj bude oslonac? Na taj način će si dalje osjećati podršku, ali nećete vi nositi sav teret. To možete učiniti tako da pozovete obiteljskog prijatelja ili više njih da navrate dok kod vas dok je ona tamo. Možete joj pronaći i profesionalnu pomoć, ili ako vaš odnos to dopušta, povežite je opet s njezinim prijateljima.”

Nije vrijeme za kritike

“Možda biste također mogli dodatno naglasiti da ste joj bezuvjetna podrška, kako bi, kad poželite malo vremena za sebe, to manje nalikovalo zastrašujućem odbijanju. Male naznake napuštanja ili čak kritike sada bi ona mogla doživjeti jako dramatično. Stoga još uvijek nije pravi trenutak za kritiziranje, koliko god kritike bile opravdane.”

“Ako se vratila identitetu vašeg djeteta, možda ćete se privremeno i vi morati malo vratiti da biste je tamo sreli. To je kao da se vraćate uvjeravanjima kojima ste se služili kad ste je prvi put učili da se počne spavati sama u svojoj sobi: To što nisam s tobom u sobici ne znači da sam otišla, volim te i ujutro ćemo opet biti zajedno.”

Je li ovo dobar odgovor preopterećenim roditeljima? Što biste vi učinili na njihovom mjestu? Napišite nam svoje mišljenje.