DUBROVNIK – Dok sljedbenici nudizma hrle na jugoslavensku jadransku obalu, pojavljuju se sve veći problemi s pokušajima segregacije golih kupača. Na zgražanje nekih vlasti, moderni naturist sve je manje sklon pristati na strogu izolaciju.
Osim toga, vlada tolika prenapučenost, čak i oko najpopularnijih jugoslavenskih odmarališta, da je potpuna odvojenost nepraktična. Nudistički kapaciteti toliko su blizu redovnim plažama da već dolazi do određenog stupnja miješanja. Ružni incidenti ili problemi koji zahtijevaju intervenciju policije su rijetki, no turistički djelatnici strahuju da bi slučajni susreti između nudista i drugih turista mogli stvoriti loš dojam.
Jugoslaveni su oduvijek bili podijeljeni oko nudizma. Zemlja je po navikama tradicionalno konzervativna, a puristička ideologija marksizma-lenjinizma dodatno jača konzervativizam. Predsjednik Tito, 85-godišnji vođa nacije, često poziva mlade da se drže starih vrijednosti i morala.
Prostitucija se drži ispod radara, a striptiz i slične zabave ograničene su na nekoliko hotela namijenjenih turizmu. S druge strane, ako se nudizam odvoji od seksualnih konotacija, može se smatrati usklađenim s filozofijom “zdrav duh u zdravom tijelu” koju podržava svaki dobar komunist. Osim toga, nudizam je dobar izvor deviza.
Jugoslavenska jadranska obala, koja se proteže od Italije do Albanije, predstavlja beskrajan niz plaža, kamenitih uvala, strmih litica i slikovitih ribarskih sela, sva okupana suncem. Dalmacija je dugo bila poznata po tome što je istovremeno jeftina i prekrasna, a posebno nakon Drugog svjetskog rata postala je omiljena destinacija europskih turista.
Turistički priljev je toliko velik da se u bilo kojem trenutku tijekom ljeta nađe četiri milijuna stranih turista u Jugoslaviji. Većina njih, kao i barem jednak broj domaćih turista, koncentrirani su na jadranskoj obali.
Ekonomski potencijal bio je toliko velik da je Jugoslavija značajno uložila u hotele i druge objekte. U jednom slučaju, ribarsko selo Sveti Stefan na crnogorskoj obali preuređeno je u veliki hotelski kompleks.
Prošle godine došlo je do naglog pada broja turista u obalnim odmaralištima, djelomično zbog globalne recesije, a djelomično zato što su mnogi shvatili da ta odmarališta više nisu ni tako jeftina ni tako netaknuta kao prije.
Suočeni s činjenicom da su pretjerali s ulaganjima u turističku industriju, jugoslavenska poduzeća nastojala su popuniti hotele i odmarališta posebnim kategorijama turista, uključujući nudiste. U posljednjih nekoliko godina izgrađena su velika nudistička odmarališta duž obale. Godine 1972. održan je 13. Svjetski kongres naturista u Vrsaru, što je dalo dodatni poticaj jugoslavenskim nudističkim projektima.
Novi hotel Alan u Starigradu kraj Zadra, hotel isključivo za nudiste, izvijestio je da su ovog mjeseca svih njegovih 430 kreveta popunjeni, a obližnji kamp za 580 nudista također je bio pun. Uz središnju obalu, Biograd je postao nudistički centar, a otoci oko Ulcinja, blizu Albanije, nude sobe, motorne čamce, jahanje i druge sportove za 7.000 nudista.
Većina stranih nudista, kažu službenici, dolazi iz Zapadne Njemačke, Austrije, Britanije i Skandinavije. Svake godine raste i broj jugoslavenskih nudista. (The Windsor Star, 17. kolovoza 1977.)
