Umirovljenički dani donose priliku za nove aktivnosti, ali mnogi svjedoče da im je bilo jednako važno zastati i pogledati u sebe, te povezati izgubljene končiće života.
“Isključila sam alarm”
Na platformi Quora, jedna je novopečena umirovljenica opisala kako su se njezine navike promijenile s dolaskom mirovine. “Isključila sam alarm. Više nisam provjeravala vremensku prognozu. Spustila sam rolete jer sam godinama ustajala prije sunca, a sada se sunce dizalo prije mene. Poslovnu odjeću, poput haljina i štikli, spremila sam u ormar. Dogodio mi se i koji dan da sam cijeli dan ostala u pidžami. Samo uživam i ako želim dugo ostati budna ili otići rano u krevet, svejedno mi je jer ne moram razmišljati o ranom ustajanju za posao.”
Pogled u sebe
Potom se nadovezao umirovljenik koji je podijelio svoja razmišljanja o duhovnoj dimenziji mirovine. “Čim sam zakoračio u mirovinu, ispunio sam si dugogodišnju želju i krenuo na dugo, daleko putovanje. Kad sam se vratio, počeo sam redovito ići u duge šetnje i to posve sam, kako bih dublje istražio sebe. Često mislimo da se dobro poznajemo, ali vrijeme koje provedemo u samoći donosi novi pogled na naše postupke i odluke koje smo donijeli. u životu S vremenom sam shvatio da sam neke stvari mogao posložiti drugačije ili bolje.”
Zacijeliti rane
Jedna je novopečena umirovljenica napisala: “Sjela sam na kauč i duboko udahnula. Posljednjih nekoliko godina na poslu za mene je bilo mučenje i mrzila sam svoje šefove. Objeručke sam dočekala mirovinu kako bih se oslobodila stresa. Posvetila sam se sebi i svom duševnom zdravlju kako bi zacijelila rane, a za to mi je trebalo vrijeme kad nisam radila ništa drugo. Sada volontiram u skloništu za napuštene pse. Ovaj vikend idem na glamurozno kampiranje s dečkom. Zbog financija si ne priuštim veliki luksuz, ali zato radim ono što želim.”
Pronaći sebe
Još je jedna žena govorila da je prve dane u mirovini iskoristila kako bi povezala izgubljene konce svog života i opet ih vratila u svoje ruke. “Opustila sam se, možda to zvuči kao da sam postala lijena, ali nisam. Samo sam se nastajala vratiti sebi. Ustajala sam kad sam se potpuno odmorila, recimo u sedam ujutro umjesto u četiri. Vježbala sam, provodila vrijeme sa suprugom, vrtlarila, ponovno se povezivala s ljudima čije društvo volim, pisala sam knjige i promovirala ih. I da, uspjela sam ponovno pronaći sebe.”
Zbogom gužvama u prometu
Jedan je muškarac najprije osvijestio kakvih se okova oslobodio. “Više nisam morao provoditi vrijeme u mračnom uredu pod budnim okom polusposobnog menadžera. Najbolji dio dana više nisam morao provoditi na poslu u kojem više nisam uživao. A najbolje od svega, više nisam morao satima stajati u gužvama na putu do posla.”
S majkom na putovanje
Da je život dobar kad ga možemo provoditi prema svom rasporedu, a ne prema tuđem, pisala je još jedna dama koja se nedavno umirovila. “Prvo što sam napravila, a to je bilo već sljedeći dan, je da sam sa svojom 89-godišnjom majkom krenula na dugo putovanje, počevši od Osla. Godinama mi je govorila: “Ako ikada u životu budeš imala vremena, voljela bih da me odvedeš u zemlje Skandinavije i Finsku.”
Doručak, pa natrag u krevet!
I na kraju jedno svjedočenje o prvim umirovljeničkim danima s dozom humora: “Počeo sam raditi gluposti za koje nikad nisam imao vremena ili mogućnosti jer sam po cijele dane visio na poslu. Ostajem budan do tri ujutro jer gledam stare filmove. Žitarice sam počeo jesti za večeru, umjesto, kao nekad, za doručak. A što mi je najdraže od svega? Ujutro se vratiti u krevet.”
Podijelite i vi s nama što ste radili u prvim umirovljeničkim danima.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
