Draga Ksenija: Živim mirovinu iz snova, ali kći želi da budem baka-servis

Draga Ksenija, neću dužiti. U mirovini sam i mogu reći da jako uživam u slobodi koju mi ona donosi. Život mi je i prije bio lijep, ali sada je baš onakav kakvim sam ga zamišljala.

Imam divnu kćer koja je pronašla sreću s jednim dobrim i pažljivim čovjekom. Zet je vrijedan, poštuje je i voli. Prema meni i mom suprugu je također dobar i stvarno se nadam da će njihov odnos takav ostati. Ne mogu reći ružne riječi ni o njemu ni o njoj. Imaju dobra primanja i dobar život.

Ali ima jedan “ali”. Kći se uskoro vraća na posao i imam osjećaj da je nekako zamislila da ću ja preuzeti brigu o unučici. Moram priznati, nikada nisam glasno rekla da ne želim biti baka-servis i to je možda moja greška. Uskočit ću i pomagati kad god to bude potrebno, ali ne želim svako jutro odlaziti na drugi kraj grada i vraćati se navečer mrtva-umorna kući. Kad sam bila mlada majka, nisam to očekivala od svoje majke, a kamoli od svekrve.

Za mirovinu nemam nekih velikih planova, nikakve kerefeke poput rada na pola radnog vremena ili putovanja oko svijeta. Samo želim svako jutro na miru ispijati duplu kavu s mlijekom na terasi, brinuti o vrtu i cvijeću, komentirati članke na Facebooku i, ako poželim, sjesti sa suprugom u automobil i odvesti se na kupanje na Mrežnicu. Još uvijek jako uživam u tim malim stvarima.

Kako im objasniti da bih rado uskočila kad god je to potrebno, ali da ne želim svakodnevno preokretati svoj život zbog toga? Slobodna baka

Ksenijin odgovor: Pogriješili ste, ali je pogriješila i vaša kći

Draga Slobodna bako, vaša sposobnost uživanja u malim stvarima je blagoslov. Pravo je osvježenje čuti baku koja ne želi izigravati žrtvu, već cijeni svoju zasluženu slobodu.

Rekla bih da ste vi svoju mirovinu postavili na zdrave temelje, no problem je što o tome niste razgovarali s kćeri i zetom. Doduše, rekla bih i da je problem u tome što je kći samo tako pretpostavila da želite preuzeti velik dio brige o unučici. Vjerujem da je to zbog ljubavi i brige koju isijavate kada ste s unučicom, ali i osjećaja da je dijete s vama sigurno. Shvatite to i kao kompliment.

Jako ste pogriješili što odmah niste rekli kako stvari stoje pa ste, rekla bih to grubo, “zavlačili” kćer i zeta šutnjom. Razgovor s njima morate obaviti što prije, jer koliko razumijem, kći se uskoro vraća na posao i zaslužuje imati dovoljno vremena da se za to pošteno pripremi i pronađe tko će skrbiti o bebi. Preuzmite brigu o unučici barem privremeno dok se mlada obitelj ne organizira, ako to bude potrebno.

Recite im koliko volite unuku i koliko ste sretni što možete biti dio njenog života, ali isto tako objasnite da želite zadržati ravnotežu između uloge bake i osobnog vremena. Jasno recite da ćete uvijek biti tu u hitnim situacijama, ali da svakodnevna briga nije nešto što želite. Neću vam govoriti o načinu na koji to trebate izvesti jer iz vašeg pisma čitam da ste skladna i nekonfliktna obitelj.

Postavljanje granica nije čin sebičnosti, već mudrost. Time učite i svoju kćer važnoj lekciji – da svatko od nas mora pronaći vlastiti balans između obiteljskih obveza i osobne sreće te da nitko nema pravo tuđe vrijeme i život uzimati zdravo za gotovo. Ali nemojte očekivati da vaša odluka neće pasti teško mladim roditeljima. Vjerojatno će i biti ljuti na vas. No ta će ljutnja, ako se budete zrelo ponašali, imati vrlo ograničen rok trajanja. Loše obiteljske odnose češće izazivaju stvari koje nisu izgovorene, nego stvari koje se izgovore. Neka ovo svima bude pouka. Ksenija